Ako ste ikada pomislili da mladi ne čitaju, lako ćemo vas uvjeriti u suprotno. Kao dokaz prilažemo Jelenu Kastaneti – mladu spisateljicu koju na društvenim mrežama prati nekoliko desetaka tisuća osoba različitih uzrasta, a poglavito mladih, koji svakodnevno uživaju u Jeleninim riječima i nestrpljivo iščekuju nove.
Autorica je zbirke pjesama Bez povratka, romana (Moj) Dnevniče te dviju zbirki kratkih priča – a tom će popisu uskoro pridružiti nekoliko velikih noviteta, zbog čega smo s njom odlučile porazgovarati i saznati detalje o njezinim počecima, radnim i misaonim procesima, kao i o djelima u pripremi, a s nama je podijelila i savjete za mlade i neafirmirane autore. Od školskih sastavaka i LiDraNa do objavljivanja zbirke poezije – zanimalo nas je kada je shvatila da želi postati spisateljica te kako je njezin put tekao na samim počecima.
Pišem valjda oduvijek, a bilo mi je 11 kada sam odlučila da ću se pisanjem baviti profesionalno. Od tada pišem svakodnevno i ni u jednom trenutku nisam izgubila fokus kad govorimo o tom cilju. U početku svoje karijere pisala sam poeziju, a na LiDraNu sam se natjecala u pisanju poezije i u interpretaciji tuđih djela. Krajem srednje škole roditelji su me podržali u objavljivanju zbirke poezije. Bila je u pitanju vlastita naklada, a tu knjigu danas nazivam nultom. Knjiga koju nazivam prvom je roman (Moj) Dnevniče u izdanju CeKaPe-a. – uputila nas je Jelena.
Zbirka pjesama, roman i niz kratkih priča kasnije, oko njezina imena okupila se velika i vjerna zajednica na Facebooku i Instagramu – zbog čega nas je zanimalo na koji način društvene mreže utječu na njezino pisanje i karijeru.
Krajem 2012. godine napravila sam stranicu na Facebooku. To je bio period kada sam prestala pisati poeziju, a započela eru kratkih priča. Tada je nastala i ideja za jedan roman i tri zbirke priča. U početku sam objavljivala samo neke kratke crtice, a publika je rasla poprilično sporo. Naime, godinu dana od nastanka stranice na njoj je bilo otprilike 1000 ljudi. 🙂 Naravno, ja sam i dalje ondje objavljivala nešto svoga pisanja.
Naravno, za uspjeh nije dovoljno samo postojati na društvenim mrežama – susrećemo brojne mlade autore koji svoje uratke također dijele na društvenim mrežama, no rijetki zaista uspiju privući pozornost. To ukazuje na činjenicu da i u virtualnim prostranstvima itekako mora postojati iskra koja razdvaja uspješne od manje uspješnih (barem po mjerilima javnosti). Na pitanje o tajnom sastojku uspjeha Jelena odgovara skromno – izražavajući zahvalnost ljudima koji podržavaju i vole njezin rad. No svatko tko je čitao njezine rečenice svjestan je Jelenine sposobnosti vjernoga opisivanja i moći dočaravanja emocija – čemu svjedoči i anegdota koju je podijelila s nama.
Jednom sam prilikom tako na FB-u napisala čestitku za Novu godinu, koja je ujedno bila i priča o unuci i baki. Tu su čestitku podijelile stotine ljudi i u manje od 24 sata stranica je narasla za oko 400%. Isto se dogodilo i kad sam objavila jednu od priča o dječaku i djevojčici koji igraju igru zaljubljivanja. Ta se priča kasnije našla u knjizi, a tada je bila podijeljena dovoljan broj puta da se stranica ponovno učetverostručila. Kako je Instagram postajao sve popularniji, 2017. sam počela iste objave dijeliti i na njemu. Da, brojke su na oba profila trenutno prilično velike. Naravno da nije nužno da pisci imaju društvene mreže, ali meni zasigurno ne odmaže. Rekla bih da se i do 90% mojih knjiga prodaje zahvaljujući tome što me ljudi znaju s tih profila i što znaju kakvo pisanje mogu očekivati.
Svoj uspjeh Jelena nikako ne duguje društvenim mrežama – ona nerijetko govori o važnosti spisateljske discipline i rada na sebi. Zato smo ju zamolile da nam otkrije osjeća li da kontinuirano napreduje te je li joj svaki radni dan produktivan, kao i da s nama podijeli važan savjet – kako nastaviti čak i kada ti se čini da se motivacija izgubila?
Mislim da mi je svaki dan produktivan na svoj način. Prilikom pisanja prvog romana pisala sam svaki dan. Ali, jedan sam dan pisala čak 15 sati, a drugog sam napisala samo jednu rečenicu. Netko bi rekao kako je prvi dan bio produktivan, a drugi ne. No, danas je ta jedna rečenica najdraža većini mojih čitatelja, a i meni. Produktivnost se ne očituje svaki put kroz broj sati rada ili broj napisanih riječi. Postoje dani kada puno više čitam, dani kada gledam filmove, razgovaram s ljudima ili samo prevrćem ideju po glavi. Svi su ti dani produktivni na svoj način jer svaki donosi mali dio bez kojeg slagalica ne bi bila čitava.
Kad je teško, uvijek si postavljam isto pitanje. How bad do you want it?
S produktivnošću na umu, kako izgleda radni dan jedne spisateljice?
Nemam ured, što znači da mi je ured svako mjesto na kojem se nađem s laptopom. Kad aktivno radim na nekoj knjizi, imam normu broja riječi. To je, kao i sve, došlo s godinama. Trenutna je norma, za roman na kojem radim, 1001 riječ dnevno. U prosjeku ispišem oko 1500, ali to svakako znači da sam odradila svoju normu. To je vezano uz roman. Osim toga, postoji uvijek nešto drugo za pisati (priče, bilješke o likovima, ideje koje dolaze kasnije na red, odgovori ljudima na upite, odgovori na pitanja u intervjuu…) Rekla bih da radim normalnu smjenu, ali mislima nikada ne odem s posla. Uvijek razmišljam o pisanju i o budućim knjigama.
Na pitanje što bi savjetovala mladim neafirmiranim piscima koji možda već imaju spreman rukopis negdje u ladici Jelena ima konkretan odgovor.
1. korak: Javite se svim izdavačima i budite spremni na to da će vam reći ne.
2. korak: Spremite rukopis i napišite drugi, taj će biti još bolji.
3. korak: Ponovite prvi korak.
4. korak: Ponovite drugi korak.
Kad jedan od rukopisa bude prihvaćen, izvadite iz ladice one koje ste sačuvali. Sada ste afirmirani. Možete ponoviti prvi korak.
Jelena itekako stoji iza svojih riječi, a svojim ih primjerom i potvrđuje – nedavno smo naišle na anegdotu o nakladama djela i njezinoj nepokolebljivosti unatoč poprilično lošoj atmosferi u izdavaštvu – ona je stvar preuzela u svoje ruke te je odlučila vjerovati u sebe i svoje pisanje.
Knjigu (Moj) Dnevniče željeli su tiskati u 200 primjeraka, a ja sam inzistirala na 1000. Dobro da jesam jer je prvih 200 primjeraka rasprodano u prvom danu. Knjiga Priče o nama imala je daleko veći uspjeh. Ona je tijekom prvih 24 sata rasprodana u 470 primjeraka. – ispričala nam je.
Kad smo već kod rasprodanih naklada, Jelenu smo pitale slijedi li joj nova spisateljska era s obzirom na činjenicu da za tisak upravo priprema treću zbirku priča te roman Živjeti. A ona nas je veselo ispravila – uz navedena djela, u pripremi je i slikovnica!
Pripremam tri naslova. 🙂 Treća knjiga priča pod nazivom Posljednje priče o nama, roman Živjeti, ideja koju nosim u glavi od 2012. godine, i jedna slikovnica. Za godine koje dolaze imam ideju za tri romana, tako da je definitivno došla era onoga što mi je uvijek i bilo najdraže. Fikcija, lutanje po žanrovima. U planu su i fantasy i triler, to će biti zanimljivo putovanje jer su baš to moji omiljeni žanrovi.
Brzopotezna pitanja
Najdraža knjiga: Kradljivica knjiga.
Knjiga koju nikom ne bi preporučila: Nepopularno mišljenje, ali Jedi, moli, voli.
Knjiga koju čitaš trenutno (ili si upravo pročitala): Čitam The taking of Annie Thorne.
Najdraži autor (ili autorica): Mislim da nemam najdražeg autora. Ali, između ostalih, jako volim Marqueza.
Poezija ili proza: Proza.
Neki detalj o tebi za koji ti se čini da široj javnosti nije poznat: Najteža stvar u pisanju mi je psovanje jer ne psujem u privatnom životu. 😀 Iiii, obožavam čokoladu.
Svojom je svestranošću pokazala da je uspješna u svemu čega se primi – Jelena je mnogima poznata i kao vrsna sportašica te vlasnica brojnih medalja. Zato nismo mogle odoljeti, morale smo ju pitati čime bi se bavila da se ne bavi profesionalno pisanjem. Što bi radila Jelena u nekom paralelnom svemiru? Odgovor je bio kratak i jasan.
Bivša sportašica u meni zaslužna je za disciplinu koju imam prilikom stvaranja knjiga. Ali, da postoji stotinu paralelnih svemira, ja bih u svakom od njih bila pisac.
A za na samom kraju ugodnoga razgovora pitale smo ju što bi poručila mladoj Jeleni, onoj koja piše pjesme i tek razmišlja o njihovoj objavi. Nadamo se da će odgovor i vas inspirirati da ovoga trenutka počnete (ili nastavite) raditi na svojim snovima.
Mislim da sam to znala i tada. Ali rekla bih si… Snovi su ostvarivi, da. Samo ćeš radeći da njima morati jako dugo ostajati budna.
Više iz rubrike Razgovori ugodni
Ena Katarina Haler: Interpretacija djela je osobna stvar i nešto na što svatko ima pravo
Kristian Novak: Tko nije spreman prihvatiti kritiku, ne treba se ni baviti stvaranjem
Književne kritičarije 