Oznaka: književnost

Morski klasici II: Najljepši stihovi o ljetu i moru

~ knjizevnekriticarije ~ Komentiraj

Da o moru sanjamo cijele godine, ustvrdile smo u članku u kojem smo pokušale okupiti najljepšu ljetnu poeziju, a vi ste nam to i potvrdili jer je, ako zanemarimo kvizove za državnu maturu, to najčitaniji članak na Kritičarijama. Budući da je najljepše godišnje doba mnogima bilo inspiracija za lijepe misli i još ljepšu poeziju, shvatile smo da imamo materijala i za nastavak tog članka.

Nastavi čitati “Morski klasici II: Najljepši stihovi o ljetu i moru” →

Marina Vujčić: „Bila je neka vrsta olakšanja da će se razotkriti moje ‘pravo lice’, da se više neću morati objašnjavati drugima“

~ knjizevnekriticarije ~ Komentiraj

Svi koji prate naše platforme znaju da bismo sa zajednicom koja se oko njih okuplja mogli osnovati klub obožavatelja djela Marine Vujčić. Nakon oduševljenja njezinim dnevničkim zapisima Stolareva kći odlučila sam da je vrijeme da pregrizem i usudim joj se javiti sa svim pitanjima koja su mi se nakon čitanja dnevnika vrzmala mislima.

Nastavi čitati “Marina Vujčić: „Bila je neka vrsta olakšanja da će se razotkriti moje ‘pravo lice’, da se više neću morati objašnjavati drugima“” →

Velike ljubavi velikih književnika

~ knjizevnekriticarije ~ Komentiraj

Da nije bilo velikih ljubavi, ne bi bilo ni velike književnosti – izreka je koju često čujemo. I s kojom se uglavnom možemo složiti. Velik dio književnosti posvećen je ljubavnoj tematici, a književnici su godinama svoje najdublje osjećaje povjeravali papiru. Iako iz njihovih djela najčešće možemo iščitati sve što su osjećali, znatiželja nas je nagnala da im zavirimo u intimu i otkrijemo imena žena koje su iza tih osjećaja stajale. U nastavku donosimo priče o najpoznatijima od njih. Nastavi čitati “Velike ljubavi velikih književnika” →

Ivica Prtenjača, „Plivač“: Neporeciva prisutnost rata i more kao utjeha

~ knjizevnekriticarije ~ Komentiraj

Ivica Prtenjača | Plivač | V.B.Z. | 2019.

Na koricama ovoga romana stoji da se u njemu rekreira nešto od atmosfere Marinkovićeva Kiklopa – no moglo bi se dodati da bi taj opis bio mnogo potpuniji kada bi se roman usporedio s Marinkovićevim novelama. Ljetne, lijene, istovremeno teške poput života i lake poput morskog povjetarca. To je Plivač. Opisuje svakodnevicu koja nije idealna, ali je živa i zaista lijepa u svojoj nesavršenosti, s trunkom soli – morske. A pomoću opisa nekih naoko konvencionalnih detalja ona postaje poetska. Uz Azru i Gospodara samoće, koji gotovo neprestano svira u pozadini pripovjedačevih misli.

Nastavi čitati “Ivica Prtenjača, „Plivač“: Neporeciva prisutnost rata i more kao utjeha” →