Stopama književnih likova od juga do sjevera Hrvatske

Premda često čujemo kako slika govori tisuću riječi, ono što nam dočaraju riječi samo je naše. Često se, kada se neko nama drago djelo ekranizira, razočaramo jer junaci i mjesta nisu onakvi kakvima smo ih zamišljali upravo – mi. Ipak, kada je riječ o dobro nam znanim gradovima, riječi kojima su oni opisani u pojedinim djelima mogu nas samo natjerati da zastanemo od ljepote. Brojni su naši književnici toga bili svjesni – smještali su radnje svojih djela i živote svojih likova u najljepše podneblje – naše, hrvatsko. Povodom Dana hrvatske knjige odlučile smo prošetati hrvatskom književnošću i vidjeti kamo će nas ona sve odvesti.

Dubrovnik

Slavni Groad zaslužuje biti početnom točkom ovoga putovanja. Oaza renesansne hrvatske književnosti kolijevka je hrvatske dramske književnosti, a njome su se šetali mnogi likovi koje i danas susrećemo ako se prošećemo gradom pod budnim okom svetog Vlaha. Srest ćemo tu i Pometa Trpezu i Skupa i Stanca. Dubrovačke će godišnice zbijati šale s nama, dok se Gundulićevo kolo i dalje vrteći ne pristaje, a Vojnovićeva se ekipa Na taraci prisjeća ljepših vremena i sna o slobodi.

croatia-3087478_960_720

Fotografija: Flickr

Hvar, Brač, Šolta, Nin, Velebit, Dinara, Šibenik

Iole upućeniji u stariju hrvatsku književnost znaju da uz navedena mjesta vežemo dva Petra – Hektorovića i Zoranića. Hektorović nije imao mira u svom prekrasnom ljetnikovcu u hvarskom Starom Gradu pa je odlučio otisnuti se na pučinu. A kad je već krenuo, ne bi imalo ni smisla da se zaustavio prije Šolte. Zoranić je, pak, svog cendravog pastira Zorana poslao u planine (jer tamo nema zime) da se izliječi od ljubavnih boli. Krenuo je od Nina do Starigrada pa preko Velebita i Dinare do Šibenika, a vjerujemo da mu nakon toga puta ženska suknja (ili kosa) nije padala na pamet.

Senj

Premda su renesansni autori više voljeli jug zemlje, naši su se realisti i modernisti često zaustavljali pod slavnim Nehajem. Dok je Kranjčević pjevao svom slavnom gradu, Šenoa nas je upozoravao da se Čuvamo senjske ruke (senjske bure i senjske cure). Novak se Iz velegradskog podzemlja uvijek vraćao svom rodnom gradu misleći da će Povijest jedne senjske patricijske obitelji najbolje opisati ako ju smjesti u buroviti podvelebitski gradić, a Nehajevljev je Đuro Andrijašević spas od nesretne ljubavi i malograđanštine potražio u hladnom senjskom moru.

Snimka zaslona (1105)

Fotografija: Flickr

 Rijeka, Istra, Lika

Obožavatelji novopovijesnih romana zasigurno vole Fabrija, koji je svoje likove redom smještao u samo srce Kvarnera. A svi koji odluče prijeći Učku, sigurno neće moći, a da se ne zapitaju gaze li u krug stopama Šoljanovih likova. Mile Budak nije za sobom ostavio vrijednu ostavštinu osim otprilike desetak stranica vrijednih čitanja, ali nam je Ognjište, najbolji svjedok ličkoga života, svejedno dugo bilo zabranjeno. Njegove stranice, osim što nude pravu sapunicu koje se ne bi posramila ni Televisa Presenta, nude i odlazak u drugačiji svijet – netaknut i divlji.

Zagreb

Šenoa ili Zagorka, Zagorka ili Šenoa – tko je zagrebačkiji pisac, mogli bismo raspravljati unedogled. Oboma sa sigurnošću možemo zahvaliti na književnoj ostavštini koja nam nudi nesvakidašnju priliku da zavirimo na Grič i Kaptol kad su bili mnogo življi nego danas, napijemo se vode s Manduševca, mnogo neuređenijeg nego danas i prevezemo se skelom preko Save, možda baš na mjestu današnjega Hendrixa.

Zagreb 2

Fotografija: Flickr

 Slavonija

Kozarčev Đuka Begović pio je po slavonskim kafićima i kockao se u njima mnogo prije  nastanka današnjih kladionica, a Tena je, možda baš u istim tim selima, očijukala sa slavonskim mladićima. S Pavličićem često putujemo u Osijek, Đakovo i Vukovar, u koji nas je vratila i Ivana Bodrožić dignuvši veliku medijsku prašinu. Novom Gradiškom prošetali smo zahvaljujući Gavranu, a ako zapratimo Julijanu Matanović, put će nas često navesti u Osijek i okolna sela.

U Međimurje nas vodi mladi Kristian Novak, a Ozalj će nam postati domom ako se podružimo s Kumičićem i velikim vođama – Zrinskim i Frankopanom. Kad ih ovako krenemo nabrajati, čini se da gotovo i nema kutka koji nije opisan, zabilježen, kutka koji nije postao dijelom književnosti. Ne kaže se uzalud da su najbolje stvari uvijek najjeftinije. Umjesto autobusne ili avionske karte, uzmite u ruke knjigu i dopustite njezinim junacima da vas povedu na najljepša mjesta pod suncem.

Napisala: Željka

Foto: Youtube (screen): Davor Rostuhar / Hrvatska iz zraka

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s