Vrijeme nastanka ovog teksta: subota, 22:33.
Temperatura (tjelesna, nažalost): 37,8 °C.
Savršeno vrijeme da konačno kažem: „E, baš ću sad.“ Jer ako ne budem sad, neću ni sutra. Svi znamo da je nedjelja dan za odmor (i zabušavanje), a ponedjeljak za nove početke. Ili nije?
Već tjednima, čak možda i mjesecima, planiram na blogu započeti novu rubriku, slažem si teme u glavi, potom ih zapisujem i slažem u kalendare. A onda se dogodi čarobno: „Od sutra ću.“ Sad sam umorna. Bio je naporan dan. Boli me glava. Nemam inspiracije. I tako unedogled. A život je samo jedan (tako kažu) i ni na koga ne čeka. Zato ću konačno prijeći na temu: danas počinjem pisati redovito. Sljedeći ću mjesec tako možda početi s vježbanjem. Ili s (potpuno) zdravom prehranom. Meditiranjem. Pozitivnijim pogledom na život. I tako dalje. Jeste li se u nečemu prepoznali? Osmislila sam četiri koraka pomoću kojih ću naviku pisanja pokušati uvesti u svoju svakodnevicu, možda i vama pomognu u ostvarenju vlastitih ciljeva.
Stvaranje (zadovoljavajuće) rutine
Odlučila sam za pisanje pronaći fiksno vrijeme unutar dnevnog ritma jer mi se više puta znalo dogoditi da jednostavno tijekom dana zaboravim na ono što sam odlučila činiti, a sjetim se kad već legnem u krevet i utonem u polusan. Zato ću pisati – u krevetu. Takvo će ozračje pridonijeti opuštenosti i činjenici da to radim jer to volim i jer je dobro za moj napredak; ne smeta mi ni polusan, možda će i ideje biti bolje. U miru i tišini, nakon napornog dana, a nagrada po završetku ne može biti bolja: spavanje. Ako vam je jutarnji dio dana uvijek isti jer radite primjerice od 9 do 5, onda neka vrijeme za vašu aktivnost bude prije posla: zdrav doručak uz glazbu koja će vas učiniti energičnima. Ili nakon posla – trčanje nasipom i oslobađanje ramena od stresa koji se nakupio tijekom napornog dana. Ili meditacija kad vam dijete konačno zaspi.
Postupnost
Zašto biste krenuli s nečim – pogotovo odmah danas – ako vam se na samu pomisao grči želudac? Tko može otrčati pet kilometara ako to nije učinio nikad ranije, a pogotovo u skorije vrijeme? Tko bi to uopće htio, uz saznanje da će vjerojatno završiti na hitnoj ili umirati od upale sljedeća tri dana? Danas sigurno neću napisati roman. Čak ni deset stranica. Danas mi je dovoljna kartica teksta kao dokaz pobjede nad samom sobom. Nakon mjesec dana pojačat ću ulog na dvije kartice dnevno. Možda ću za godinu dana imati knjigu – ali to ću uspjeti samo ako danas krenem s karticom teksta i budem svakodnevno ustrajna. Danas je to ostvarivo, zar ne? Uostalom, kažu da je dovoljno tek 15 minuta meditativnog stanja dnevno – danas krenite s pet.
Pronalazak motivatora
Nije loše imati osobu sa istim ili sličnim ciljem: ja sam to počela s Helenom. Dogovorile smo se da ćemo svakog 1. i 15. u mjesecu razmijeniti karticu suvislog teksta i na taj se način međusobno motivirati na pisanje. Ideja baš nije zaživjela, a kasnije sam pokušala i s Jurajem s kojim sam razmijenila nekoliko mejlova s tekstovima koje bismo si prokomentirali, a onda smo oboje postali zatrpani poslom i niz se prekinuo. Sada smo odlučili drugačije: slat ćemo si karticu teksta ili pjesmu svakog prvog u mjesecu – nećemo se preopteretiti kako bi projekt zaživio (sjetimo se prijašnjeg koraka!). Možda nemate nekoga tko bi trčao ili vježbao s vama svaki dan, ali uvijek postoji ona osoba koja će vas svakoga dana bodriti nakon što je obavijestite o svojim dnevnim postignućima. Ako to želite zadržati za sebe, uzmite bilježnicu i svakoga dana zapišite rečenicu ili dvije o svome postignuću – motivacija će vam biti vraćanje na prijašnje bilješke.
Odustajanje (ni)je opcija
Možda ćete nakon tjedan dana shvatiti da to nije ono što želite i u toj je situaciji odustajanje sasvim prihvatljivo, štoviše, i poželjno – ali samo ako se nećete vratiti u staru rutinu, nego ćete se s trčanja prebaciti na pilates. Ja ću možda shvatiti da mi pisanje u ovakvom obliku ne odgovara, ali to će biti točka s koje ću vidjeti novi horizont i znat ću da ništa nije bilo uzaludno jer sam se pomakla s mjesta.
Nisam izmislila toplu vodu, čak sam slične postupke već pokušavala, a nešto sam i naučila u neuspjesima i pretočila to u ovaj tekst – uspješno! Možda ću ga sutra od sramote spaliti jer je napisan u bunilu, ali sad je on dokaz da sam se pokrenula i učinila nešto – danas – što je često najteži korak. Hoćemo li pokrenuti malu revoluciju koja će istovremeno biti revolucija života? Osmislite cilj i zapišite korake kojima ćete se prema njemu postupno kretati. Čujemo se za 30 dana.
23:06
Temperatura: 38. Vjerovat ću da je to od pozitivnog uzbuđenja nakon učinjenog prvog koraka.
Napisala: Barbara
Književne kritičarije 