Victoria Hislop | Jedne ljetne noći | Profil | 2021.
Nakon što nas je 2008. godine upoznala sa svim čarima Krete i zanimljivom poviješću otočića Spinalonge, Vicotria Hislop u godinama koje su uslijedile vodila nas je kroz različite dijelove Grčke, ali i svijeta u svojim brojnim romanima kojima je u čitateljima izazivala burne emocije. Putovali smo tako u Povratku u Španjolsku, u Praskozorju na Cipar te u romanima Nit i Oni koji su voljeni u ratnu Grčku, no nekako smo uvijek priželjkivali povratak na Kretu, u posjet Mariji i Sofiji. Kao da nam je uslišala molitve, autorica je nedavno objavila roman koji je u Profilovu prijevodu svjetlost dana ugledao prije nekoliko dana, a mi smo, kao najveće obožavateljice, odmah posegnule za njim. I moramo priznati – nije u potpunosti zadovoljio očekivanja.
Ako ne želite saznati pojedinosti radnje romana Otok i Jedne ljetne noći, vrijeme je da napustite ovaj tekst te da mu se vratite nakon što ih pročitate jer u nastavku slijede spoileri koje nismo mogle izbjeći.
U Otoku smo upoznali isprepletene sudbine dviju obitelji, a autorica je napetu radnju prekinula taman nakon dana koji je trebao biti sretan, a završio je tragično. Tog 25. kolovoza 1957. godine, nakon što je pronađen i svim stanovnicima Spinalonge dan lijek protiv lepre te su izliječeni, svi su napustili otok, a u malom mjestu Plaki, točno preko puta kolonije gubavaca, održala se fešta tome u čast. No te je večeri ubijena Ana, sestra Marije, jedne od stanovnica Spinalonge, te je tako njihov otac jednu kćer dobio natrag, dok je drugu u isto vrijeme izgubio. Anu je ubio muž Andreas jer je saznao da ima ljubavnika, pa je njihova kći Sofia ostala u jednoj noći bez oba roditelja. Do kraja romana saznali smo u kratkim crtama što je na koncu bilo s Marijom i Sofijom, ne mogavši se oteti dojmu da bi se još svašta moglo ispričati.
Čini se da je istog dojma bila i autorica jer je odlučila napisati nastavak te dirljive priče. I dok smo u Otoku priču pratili iz Marijine i djelomično iz Anine perspektive, u novom je romanu, naslovljenom Jedne ljetne noći, odlučila podariti glas trojici muškaraca koji su Anu voljeli i kojima je tijekom života prouzrokovala bol. Jedan je od njih Manolis, Andreasov brat i Sofijin kum, drugi je Andreas, a treći je Antonis, kojem je Ana bila prva ljubav i koji ju nije uspio zaboraviti, premda su mu osjećaji iz ljubavi prevagnuli u mržnju i odbojnost. Svi su oni te kobne noći izgubili osobu koju su voljeli, a Hislop u romanu nameće pitanja je li moguće oprostiti užasan zločin i prevladati povrijeđenost, koliko je vremena potrebno da bi se zaboravila i prežalila voljena osoba te nakon koliko prijeđenih kilometara bol ostaje iza nas.
Budući da smo u prvoj knjizi promatrali događanja iz Marijine perspektive, činilo nam se da ju je autorica iscpila u potpunosti pa nas je ugodno iznenadila promjena u Manolisa kao fokalizatora na početku Jedne ljetne noći. O nekadašnjem Marijinu zaručniku i kasnije Aninu ljubavniku u Otoku nismo imali prilike puno saznati, no zato ga u ovom romanu vrlo dobro upoznajemo, sa svim njegovim patnjama i bolom koji nosi kamo god pođe. Također, nakon Anina odbijanja nismo se puno susretali s Antonisovim osjećajima, a koliko je gnjevan bio na nju i koliko ga je povrijedila, uspjeli smo saznati tek nakon što je njezin život tragično okončan. Odlučila nam je Hislop otkriti i kakvim se sve izazovima u zatvoru susretao Andreas i kako se nosio s krivnjom nakon što je brutalno ubio svoju suprugu.
Autorica nam je omogućila susret s poznatim likovima, koje smo toliko voljeli i koji su nam godinama nedostajali, kao i jako zanimljiv nastavak napete obiteljske sage, no ovaj su put izostale dublje emocije. Dok smo u Otoku pratili Elenin, a kasnije i Marijin odlazak u koloniju gubavaca, odrastanje djevojčica, pronalazak lijeka protiv lepre i kretanje ispočetka na novom mjestu, svi smo, bez iznimke, osjećali i tugu, i strah, i gađenje, i sreću, i na kraju šok. Iako u ovom romanu pratimo suočavanje trojice mladića s tragičnim gubitkom voljene osobe, izostaju dublje emocije kojima nas je Hislopica dosad razmazila. Ipak, sve to nije dovoljno da ga ne preporučimo: ako ste voljeli Otok ili ostale autoričine romane, i ovaj će vam se sigurno svidjeti, ali ako vas je Otok oduševio, probajte ipak malo smanjiti očekivanja prije nego što se prepustite Jednoj ljetnoj noći.
Sličan sadržaj:
Književne kritičarije 