U posljednja dva tjedna – a sasvim je slučajno ispalo tako – zahvaljujući literaturi vratila sam se u osamdesete. Zapravo, bolje je reći otputovala sam u osamdesete jer tada još nisam ni bila rođena. Čitala sam knjige Spremište Trešnjevka Tomislava Šovagovića i U malu je uša đava Tisje Kljaković Braić i obje su me oduševile. Prva opisom ljubavi prema ulicama kojima svaki dan koračam, a druga toplim obiteljskim anegdotama s ulica sunčanog Splita. Ove dvije zbirke priča jako su slične, no, s druge strane, posve različite, a upravo zato odlučila sam u jednom tekstu napisati ponešto o svakoj od njih te i vas (pokušati) uvjeriti da im date svoju pažnju ako već niste.