Da društvene mreže odavno ne služe samo za zabavu i gubljenje vremena već i za edukaciju, izražavanje kreativnosti i promoviranje malih domaćih biznisa, pokazuju nam profili brojnih kreativaca koji su jedan kutak digitalnog svijeta prilagodili sebi. Nas već jako dugo svojim šarenim i poučnim posterima te maštalicama osvaja profesorica povijesti i književnosti Angela koja vam je možda poznatija kao Clio’s dreams na Instagramu.
Stječući iskustvo za katedrom, Angela je shvatila da su mnogi učenici danas ljuti i bespomoćni jer nisu svjesni vještina kojima se lakše mogu suočiti sa školskim zadacima. Upravo zato ona svojim proizvodima pomaže i roditeljima i učenicima da ih osvijeste i razviju kako bi postali kompetentni za učenje te tako lakše izvršili školske zadatake, ali i za život.
Angelin nam je projekt vrlo zanimljiv, pa smo odlučile detaljnije saznati što sve iza njega stoji, ali i što nudi. Malo smo proanalizirale i školski sustav te dobile i knjiške preporuke od kolegice kreativke.
Dok je radila u školi kao profesorica, Angela je, kaže nam, shvatila da neka djeca, kao što to već biva, pokazuju poseban interes za povijest i književnost, no da su gotovo svi bili puno više zainteresirani kad bi se u priču ubacili stvarne osobe, od kojih i danas možemo učiti.
Shvatila sam da su povijest i književnost djeci zapravo poticajne i zabavne, a na nastavi se često upravo taj najzabavniji i najpoticajniji dio prošlosti – priče o stvarnim ljudima, o njihovu utjecaju, hrabrosti i djelovanju, zapostavljaju ili ubacuju tek ako za njih ostane vremena u već pretrpanom programu.
U projektu Clio’s dreams zapravo je spojila dvije svoje ljubavi: poučavanje i kreativu te je njime, otkriva nam, ostvarila i svoj dječji san da postane slikarica.
Kako sam totalni kreativac i uživam u tome da stalno stvaram nešto, od crtanja i kuhanja do pisanja i kreiranja sadržaja radionica i programa, odlučila sam u svoj projekt uključiti i ilustracije, poklone koji su svima dostupni, a koje svako dijete koje se susretne s njima imaju moć zaintrigirati i, jednom kada se nađu na njihovom zidu, svakodnevno podsjećati na to da, iako su okolnosti i danas, kao i u prošlosti, često teške i nepovoljne, mi smo ti koji, kao i ljudi prije nas, gradimo svoj put u tom svijetu. Mi smo ti koji imamo utjecaj i moć upravljati svojim životom. Zbog toga su tu likovi iz prošlosti od kojih svaki na svoj, specifičan način podsjeća na vrijednosti koje kod djece želimo potaknuti.
Dosad je Angela kreirala nekoliko kolekcija postera i maštalica, kao što su Hrabre žene, Put oko svijeta, Put u prošlost. Nas su posebno zainteresirali Hrabre žene i Put oko svijeta jer među njima ima i poznatih imena i likova iz književnosti, a kao i za cijeli projekt, pri odabiru tema za nadahnuli su je učenici.
Jednim dijelom su svakako tu imale utjecaj i moje učenice, koje su često, prilikom odabira tema za samostalne radove, birale upravo neke od ovih žena iz kolekcije. Ujedno su to žene koje su mene, svaka iz svog specifičnog razloga, inspirirale! To su priče koje su bile poticajne na nastavi, ne samo za učenje povijesti nego i za osobni rast. Obuhvaćale i teške povijesne okolnosti, ali i specifične izazove s kojima se samo žene susreću. Volim iskoristiti priliku reći novim generacijama žena i djevojčica kako nisu same i kako, bez obzira na sve, ipak imaju moć u svojim rukama!
Iako je to divan put, i Clio’s dreams pokazuje nam da studenti humanističkih usmjerenja nakon završenog studija ne moraju isključivo kroz vrata škole te da je poučavati moguće i drugačije, a ne samo u učionici, kako se često misli. Angela nam kaže da su se svi njezini snovi ostvarili ulaskom u učionicu, no još jednom potvrđuje ono što svi znamo – školski sustav nije idealan.
To je predivan način na koji možemo biti podrška djeci i mladima u njihovu učenju i razvoju, ako to zaista želimo, bez obzira na to što, kao i svaki posao, imate dobre i loše dane, što je normalno.
S druge strane, znamo da su u našem školstvu stvari daleko od idealnih, zbog čega sam i sama bila često razočarana, pa i revoltirana. Na kraju dana, u školama se kvaliteta nastave svodi isključivo na to koliko je pojedini profesor još uvijek motiviran unatoč lošim okolnostima i koliko je kreativan u rješavanju problema lošeg sustava. To je ponekad dovoljno da utječemo na to da pojedini učenici i dalje njeguju ljubav prema učenju, ali ponekad to nije dovoljno, zbog čega je sve više onih koji su nezadovoljni školom i zaboravljaju smisao učenja. I sama sam zabrinuta za to kakvo će obrazovanje moći imati moja djeca, ali nadam se da će se do tada ipak stvari malo popraviti. Sustav bi trebao naći način da zadovoljava smisao učenja, a ne formu.
Budući da se odmaknula od tog svijeta, barem fizički, zanimalo nas je bi li se ovaj čas, da dobije priliku i ponudu za to, voljela vratiti u učionicu. Angela nam kaže da ju Clio’s trenutno dovoljno ispunjava da o tome ne razmišlja izravno, ali da su joj učenici uvijek u primisli, što se i vidi iz njezinih radova.
Najbolje se osjećam pomažući djeci i mladima, a dok pripremam program za roditelje i vodim konzultacije, i dalje mi je misao vodilja kako će to olakšati nekom djetetu učenje i rast i kako će se zbog toga bolje osjećati. Sada ne bih sigurno prihvatila, jer sam usred kreiranja programa za koji mislim da je zaista potreban roditeljima (ali i mladim učiteljima), a već imam polako osmišljene ideje za radionice za djecu, koje me još više vesele!
Sanjam o svojoj privatnoj učionici i upravo sam u potrazi i za prostorom za to, ali tko zna, s vremenom, kada kreiram sve što imam u planu, možda se ponekad vratim i u klasičnu učionicu. Ništa nije isključeno, ali nisam tip koji se vidi isključivo na jednom mjestu cijeli život i uvijek sam, uz predavanje, namjeravala raditi još nešto kreativno.
Povratak za katedru bio bi joj, kao i mnogima mladima koji su odlučili krenuti u drugom smjeru, privlačniji kada bi se u obrazovnom sustavu dogodile promjene koje bi ga poboljšale. Kao jednu od najvažnijih, odnosno najpotrebnijih, ova mlada profesorica izdvaja ukidanje standardnih razrednih odjela.
Jedna važna promjena koju bih možda odmah unijela, a koja bi zahtijevala onda još niz drugih promjena je podjela učenika u razredne odjele s obzirom na razvijene kompetencije i predznanja. Na taj način smanjio bi se broj učenika, zbog čega bismo puno bolje mogli pratiti razvoj učenika i pružati mu adekvatniju podršku, a isto tako bi omogućilo kreiranje nastave na način da podržava razvijanje novih kompetencija na odgovarajućoj razini za te učenike. Naravno, jasno mi je da smo od takve promjene mi još jako daleko i da bi preduvjet bio i promjena u razmišljanju i kod mnogih naših nastavnika i roditelja.
Budući da ne možemo sami i odjednom promijeniti i poboljšati cijeli sustav, možemo barem olakšati onima zbog kojih i postoji – učenicima – snalaženje u njemu, pokazuje nam svojim primjerom ova profesorica. Ona to čini konzultacijama te različitim edukacijama, a uskoro će za roditelje i sve koji rade s djecom biti dostupan i online program koji će im olakšati pružanje podrške djeci tijekom obrazovanja.
Govorit ćemo o promjenama koje su se odvile sa školstvom u posljednje vrijeme, kako potaknuti ljubav prema učenju, kako pomoći djetetu razvijati motivaciju i znatiželju, što napraviti kada dijete ne želi učiti, kako razvijati koncentraciju i pomoći djetetu koje često gubi fokus, kako razvijati otpornost i nositi se s otporima učenju, kako pomoći djeci razviti strategije učenja te, u konačnici, kako uspostaviti kvalitetan podržavajući odnos roditelj-učitelj kako bi dijete od toga imalo zaista koristi.
Radionice s djecom planiram kreirati i pokrenuti nakon lansiranja online programa, a trenutno tražim odgovarajući prostor za to. Zamišljam to kao malu učionicu koja će biti prostor za izražavanje i istraživanje onoj djeci koja žele biti kreativna, postajati hrabrija, učiti istraživati svijet i rješavati probleme kroz put u prošlost i književnost, učiti kako učiti i kako misliti! Nisu svi sportaši i glazbenici, a mislim da nedostaje aktivnosti i prostora (ali i validacije od društva!) za tu djecu.
Već smo poznate po tome da sugovornike ne puštamo da odu dok nam ne preporuče dobro štivo, a Angela je redom nabrojila knjige koje jako često i nas dvije preporučujemo.
Obožavam Elif Shafak i rado preporučujem sve njene knjige koje sam pročitala, a njen Otok nestalih stabala me nedavno posve oborio s nogu! Vjerojatno biste pogodili da volim spoj povijesti i književnosti, tako da me potresne antiratne povijesne teme s osobnim pričama uvijek pogode u žicu, zbog toga je i Khaled Hosseini uvijek pri vrhu liste. Neki znaju tumačiti povijest površno, a ljude stavljati u nekakve kalupe i ladice, kao da su završeni predmeti, a ne bića. Ali, kada doista pogledamo u živote ljudi, stvari gotovo nikada nisu baš takve kakvima se čine, slojevi često ostaju skriveni, a kroz književnost se puno ljepše otkrivaju.
Za nešto malo laganije, preporučila bih knjige Joanne Harris. Njene knjige me uvijek nečim začaraju i odnesu svakodnevni stres. Ili povijesno-ljubavne romane Marine Fiorato, idealno štivo za plažu.
Književne kritičarije 