Koja vam je prva asocijacija na Dubrovnik? O čemu ste razmišljali kad ste ga prvi put posjetili? Znate li tko je bio Orlando, čiji se spomenik nalazi na Stradunu? Zbog čega Dubrovčani slave svetoga Vlaha? Na sva ta pitanja odgovor nam je u fantastičkoj – ali i fantastičnoj – trilogiji Lex Legis dala mlada autorica Tanja Radman, čije će ime definitivno biti jedna od mojih prvih asocijacija na Dubrovnik ubuduće. Zaljubivši se u Grad kad je prvi put nogom kročila na Stradun, učinila nam je zapravo svima uslugu jer ćete, sigurna sam, nakon čitanja trilogije poželjeti prvom prilikom posjetiti ovo – ali i neka druga – čarobno mjesto i istražiti njegovu bogatu povijest.
Trilogija Lex Legis sastoji se od romana Republika kamena, Republika smrtnika i Republika tame u kojima upoznajemo živote srednjovjekovnih stanovnika Raguse pod terorom zlog Kneza kojeg nitko nije vidio, ali je sam njegov spomen dovoljan da se zadrhti. I sve to zvuči kao samo još jedna priča kakvih je srednjovjekovna povijest puna dok se ne spomenu putujuća zrcala, čitanje prošlosti, Presvijetli dvori na kojima stoluju Sudbenice, vilenjaci koji služe svojim čarobnjacima i Red Lunara. Ragusa je, naime, prepuna čarobnjaka koji u tajnosti grade otpor prema Knezu, a petero mladih – koji nisu upućeni ni u što od navedenoga – trebalo bi stajati na čelu rata do kojeg će neminovno doći.
Skupa s Betom, Victorom, Terrom, Felixom i Lumenom i čitatelj otkriva konture čarobnog svijeta koji je stvorila Radman, a svojevrsni cliffhangeri svako malo i nevjerojatni obrati tjeraju da se kroz napetu i zanimljivu radnju probijate što brže. A dok se probijate, pred oči vam iskaču žitelji dubrovačke povijesti za koje ste sigurno čuli – poput Marina Getaldića – ali i fantastična bića izvučena iz narodnih predaja, ljepota Hrvatske i autoričine mašte. Radman je, kako je sama jednom prilikom rekla, 20% slavne dubrovačke prošlosti omotala s 80% magije i tako stvorila svijet kojem ćete se sigurno poželjeti vratiti. Naravno, neizbježno je i u ovim romanima prisutna ljubavna fabula, no samo kao popratna radnja već ionako veličanstvenih događaja.
Republika kamena autoričin je prvijenac i mnogi će vam, kad se govori o ovoj trilogiji, reći da je to i njezin najslabiji dio, no već se u tom romanu vidi izbrušenost autoričina stila. Jednako dobro barata pripovijedanjem kao i dijalozima – a brojni su dijalozi ono što me oduševilo u ovom djelu – no ništa manje nije dobra ni u prikazivanju radnje iz perspektiva brojnih likova, vraćanju u prošlost digresijama i opisivanju magičnih bića i načina putovanja koja je u potpunosti izmislila. Osobno me oduševilo oživljavanje slavenskih i dubrovačkih predaja, Plitvica, ali i drugih prirodnih i nebeskih pojava. Sve se to isprepliće u radnju za koju vam se čini da je neće biti lako razmrsiti, no Radman i to velebno uspijeva.
Zajedno s razvojem autoričina stila kroz tri romana razvijaju se i njezini likovi. Iako oblikovani crno-bijelom karakterizacijom, izrazito su životni i predstavljaju osobine koje svatko od nas može pronaći u sebi, svojim bližnjima, susjedima, poznanicima. Mada su im sudbine neraskidivo povezane zahvaljujući davnoj čaroliji njihovih predaka, u ova tri romana svatko ima svoju priču i svaku je od njih izuzetno zanimljivo pratiti.
Jedina je zamjerka koje se mogu domisliti nakon izranjanja iz fantastičkog srednjovjekovnog svijeta što je ova priča tako brzo završila. Iako je Republika tame zaista veleban završetak koji je ispunio sva očekivanja svojim obratima i konačnim ishodom, voljela bih da smo vidjeli malo više avantura vodeće Petorke prije susreta s Orlandom. No kraj je vrlo otvoren, a autorica je sama navela da bi se rado vratila u lunarski svijet, tako da nam preostaje nada da ćemo u budućnosti moći čitati malo više o Felixovim i Bradinim avanturama ili Victorovu djelovanju.
Ja sam ovoj trilogiji – a i sebi – počinila strašnu nepravdu jer mi je jako dugo stajala na popisu za čitanje prije nego što sam joj se posvetila, no, s obzirom na to da je posljednji dio objavljen prošle godine, možda je tako najbolje i ispalo jer zaista ne znam kako bih ga dočekala. Ime Tanje Radman već se sada smjestilo među hrvatske borgesovce, a vjerujem da će se svojim budućim djelima ondje i učvrstiti, kao i u svim drugim žanrovima u kojima se okuša.
Sličan sadržaj
Ana Cerovac, „Krsnik“: Primamljivi fantastični svijet nekih davnih Istre i Kvarnera
Književne kritičarije 