Prije nekoliko mjeseci, početkom ljeta prošle godine, čitale smo knjigu Nevidljivi život Addie LaRue V. E. Schwab koja nas je oduševila, i to ne samo zanimljivom radnjom nego i prekrasnim poetičnim stilom. Budući da se radi o prijevodu, odmah smo dio zasluga za to pripisale i prevoditeljici, a na tom mjestu u impresumu stajalo je ime Jelena Pataki. U međuvremenu smo se susrele s još ponekim od više od 50 naslova koje je prevela pa smo odlučile i porazgovarati s ovom svestranom djevojkom, koja je, uz to što prevodi, asistentica na Filozofskom fakultetu u Osijeku, na kojem ujedno i pohađa poslijediplomski studij, te kreatorica bloga Svjetovi od slova.
Jelena je, prije nego što je počela ozbiljno prevoditi, svoju vještinu prevođenja brusila čitajući paralelno prijevode kolega prevoditelja i izvornike na engleskom jeziku, a nas je zanimalo kad je osjetila da je spremna za prevođenje naslova koji će zauzimati police u knjižarama i knjižnicama te u domovima brojnih čitatelja. Njezina prva suradnja s izdavačkom kućom dogodila se, kaže nam, sasvim slučajno te je odlučila zgrabiti priliku koja joj se tad pružila.
Prevođenje nije egzaktna znanost ni u kojem smislu, pa je teško odrediti točan trenutak u kojem ste spremni baciti se u te vode. Ja sam u njih doslovno upala jer mi se prvi izdavač sâm javio u potrazi za prevoditeljem knjiga, stoga nisam htjela propustiti priliku – tada nisam ni znala koliko su takve, pružene na dlanu, ustvari rijetke – ali da sam se morala samoinicijativno javljati izdavačima, moj bi se prevoditeljski početak vjerojatno zbio mnogo kasnije.
Kao dobar znak prepoznala sam ono što zovem zapinjanje na istim mjestima kao u etabliranih prevoditelja, tj. velik odmak od izvornika u prijevodu riječi, fraza i kulturnih referenci koje nam na prvu možda nisu uvijek jasne i nemoguće ih je prevesti bez pomnog promišljanja i kreativnog rješenja. Usudila bih se reći da svaki bolji poznavatelj stranog jezika može prevesti glavninu nekoga književnog teksta, ali pravo prevoditeljsko umijeće vidi se kroz začkoljice koje nije moguće tek tako prebaciti u drugi jezik.
Sada, nakon što je prevela nekoliko desetaka književnih djela, smatra da je to bio sasvim solidan početak i podloga za bavljenje ovim poslom, a svojim kolegama koji tek uplovljavaju u prevoditeljske vode savjetuje da budu uporni i strpljivi u brušenju svojih vještina te traženju prvih poslova u branši.
Početniku mogu savjetovati samo veliku upornost i volju za usavršavanjem u vidu iščitavanja i upijanja svih mogućih informacija jer nikad ne znate što će vas dočekati u nekoj knjizi. Današnje popularno, tzv. lako štivo sve češće pišu ljudi iz različitih područja koji u knjige uvrštavaju svoja stručna znanja, pa je potrebno mnogo istraživanja i raspitivanja među određenim zanimanjima da bi se to adekvatno prevelo, počevši od kulinarstva, preko vojnog žargona, pa do fizike, aeronautike i sl. Reći ću samo da sam zavidno znanje o oružju stekla iz jednog serijala ljubavnih napetica, a u Parizu bih se snašla kao domaća zahvaljujući podrobnim putešestvijama jedne otkačene maestre.
Za ulazak u branšu nema drugog recepta osim kvalitetno odrađenog probnog prijevoda i ustrajnog javljanja dok ne pronađete urednika ili urednicu voljne odvojiti dragocjeno vrijeme da detaljno pregledaju vaš rad i upute vas u daljnji proces.
S Jelenom, u to smo se uvjerile već više puta, dijelimo veliku ljubav prema već spomenutom romanu Nevidljivi život Addie LaRue, a pretpostavile smo da ima još nekoliko onih koji su joj prirasli srcu dok ih je prevodila. U njezinim smo odgovorima pronašle i nekoliko naslova koje smo dodale na vlastite liste za čitanje.
Već svi znaju da obožavam Taylor Jenkins Reid i presretna što sam imala priliku prevesti gorko-slatku ljubavnu priču Dok nas brak ne rastavi onako kako sam je zamišljala kad sam je prvi put čitala i zaljubljivala se u autoričino stvaralaštvo. (I uporno slala mailove izdavačima da kupe prava na nju.)
Paralelno s njom poklopio mi se i prijevod Nevidljivoga života Addie LaRue i moram priznati da s jednakim oduševljenjem cičim kad je ugledam negdje u knjižarama. Fantastičan stil V. E. Schwab, faustovska pogodba s vragom i jedna vrlo smiona žena – postoji li bolja kombinacija?
Isto tako obožavam Sanjara Strangea Laini Taylor čiji je stil upravo čaroban i nadam se da sam ga uspješno dočarala na hrvatskom s obzirom na to da sam tjedan dana prije početka rada na njemu čupala kosu i pitala se: Pobogu, gdje mi je bila pamet kad sam ga prihvaćala? Bio je to definitivno najveći, ali i najslađi izazov dosad.
I moram spomenuti da jako volim serijal Sedam sestara neprežaljene Lucinde Riley koji vješto dočarava zanimljiva povijesna razdoblja i osobe, odnedavno ekraniziran psihološki triler Ne vjeruj svojim očima Sare Pinborough koji će sigurno zapanjiti i najskeptičniju publiku te romantični SF roman Druga žena Cass Hunter. Ne znam koga moram zasuti mailovima da dočekamo i tu ekranizaciju – ako znate, javite mi. Dotad obvezno pročitajte tu knjigu!
No na popisu dosad prevedenih djela, kao što je i Jelena već spomenula, ne cvatu samo ruže. Ima i onih koja su je dobrano namučila.
Najviše me namučila Žena iz snova Karen Hamilton zbog gore spomenutog razloga – autorica je godinama radila kao stjuardesa i odlučila je vjerodostojno prenijeti sva javno i manje javno dostupna znanja toga zanimanja, pa sam morala nazivati stjuardese, pilote i kontrolore leta radi prijevoda određenih izraza.
Premda je imala i nekoliko ponuda za prevođenje u suprotnom smjeru – s hrvatskog jezika na engleski – Jelena kaže da se na to još nije odvažila, no takvo prevođenje vidi kao sljedeći korak u svojoj karijeri.
Imala sam nekoliko takvih ponudila, ali se nisam odvažila prihvatiti ih jer je snalaženje u jeziku koji vam nije materinski vrlo složeno i nikad ne možete biti posve sigurni da ste pogodili pravu riječ i ton, ma koliko ga dobro poznavali.
Svakako to vidim kao neku višu ljestvicu u svojem profesionalnom razvoju, ali je još dovoljno daleka.
Također, jednog dana voljela bi prevesti i neko od dosad prevedenih poznatih djela ako se pruži prilika i pokaže potreba za tim. Na njezinu popisu želja nalaze se djela J. K. Rowling i Stephena Kinga.
Mislim da je Harry Potter ideal svakomu tko se upusti u malo dublje književno-prevoditeljske vode, ali ako mi je ljestvica prijevoda na strani jezik daleka, ova još nije ni na vidiku, haha!
Ne bih se bunila protiv prevođenja nekoga novog fantasyja iz pera J. K. Rowling, ali ovih se dana sve češće prisjećam Dnevnika Anne Frank i bilo bi mi jako zanimljivo iz takve perspektive proći jednu od prvih knjiga zbog kojih sam i zavoljela čitanje.
Osim što prevodi, Jelena je dosad jednu knjigu i uredila te za neke izdavačke kuće iščitava strane naslove i potom neke od njih predloži za prevođenje. Budući da je to sve posao urednika u izdavaštvu, uz druge obveze, logično nam je bilo pitati je hoće li jednog dana posao prevoditeljice u potpunosti zamijeniti uredničkim.
Shvatila sam da više volim prevoditi nego birati strane naslove koji će se prevoditi ili uređivati sirove rukopise. Preporuke ću uvijek spontano odrađivati jer prije svega volim čitati i pronalaziti dobre knjige, ali nikada se ne bih odrekla prevođenja u korist bilo kojeg drugog knjiškog procesa.
Iako nam se čini da – uz prevođenje, posao na fakultetu i pisanje doktorata – Jelena ima malo slobodnog vremena, zanimalo nas je kojim ga naslovima voli ispuniti kad joj to ne nalaže posao. Preporučila je tri autora za čijim djelima vrijedi posegnuti.
Ovo će biti sasvim pristrane preporuke jer protekle dvije godine čitam isključivo knjige na kojima radim, ali Robin Sharma, Ryan Holiday i dr. Julie Smith (Koncept izdavaštvo) najveća su mi otkrića i mislim da su pravi lijek za sve tjelesne i duhovne nedaće koje nas uporno pogađaju sa svih strana.
Time smo i razgovor privele kraju te Jelenu pustile da se bavi onime čime će razveseliti i brojne čitatelje – prevođenjem nekog novog djela koje će nam se uvući u srca poput Addie LaRue.
Sličan sadržaj:
Branko Matijašević: „Knjiga se uporno želi prikazati kao medij koji nije za svakoga“
Književne kritičarije 