Prvi put Hogwarts smo ugledali ploveći skupa s Harryjem jezerom pred dvorcem i jedva smo dočekali vratiti se u njega. Taj se povratak napokon i dogodio, četiri godine nakon drugog dijela Čudesnih zvijeri izašao je i treći, najavljivan kao dosad najzanimljiviji, no očaranost je, nažalost, izostala.
Ako niste pogledali film i želite ga pogledati, možda je bolje da se ovom osvrtu vratite nakon toga jer slijede spoileri.
Dok smo, u sedmom dijelu serijala, skupa s Harryjem slagali mozaik Albusova života, vjerojatno smo svi željeli čuti istinu iz njegovih usta, a to se napokon i dogodilo. Zato ovaj film predstavlja spin-off kakav je Dumbledore itekako zaslužio, no koji nam i nije otkrio previše novosti niti je pobudio sažaljenje zbog tužne životne priče voljenog ravnatelja Hogwartsa. Da je Albus bio zaljubljen u Gellerta, mnogima nije nikakva novost, iznenaditi nas je uspjela jedino priča o stvarnoj Arianinoj moći. Iako smo pretpostavljali da će Credence biti puno važniji lik i u središtu ovog filma, to se nije dogodilo, no sada barem znamo kako je povezan s obitelji Dumbledore. Vidjet ćemo koliko ćemo se još družiti s njim ako dočekamo četvrti i peti dio Čudesnih zvijeri, no dosad od momka o čijem se porijeklu raspravlja već tri filma nismo mnogo vidjeli.
Iako osmišljena da zbuni crnog maga, prva Dumbledoreova armija uspjela je pomalo zbuniti i nas. Drago nam je da smo napokon vidjeli malo više od Newtove pomoćnice Bunty, a i Lally je pravo osvježenje, no čini se kako je ubačena u film samo da se nadoknadi jedan važan izostanak. I da milo gleda Theseusa Scamandera koji je, čini se, vrlo brzo zaboravio zaručnicu Letu, kao, uostalom, i publika. Sve to dovodi nas do još važnih pitanja – čime je to tako jako Tina zauzeta i možemo li, molimo vas, izbjeći još jednu vole-se/ne-vole-se ljubavnu priču? E da, kad smo kod izostanaka, sjeća li se još tko Nagini?
Svi koji su pročitali dosadašnja djela J. K. Rowling čija se radnja odvija u čarobnjačkom svijetu navikli su da se svaki komadić slagalice savršeno uklapa i da čak i ono što je Dumbledore rekao Harryju na prvoj godini na kraju biva presudno. A to je ono što nam je ovdje možda i najviše nedostajalo, pogotovo na kraju, kad se sve magično riješi. Odjednom više krvna zakletva nije nikakav problem, mada su prije toga desetljećima dva najmoćnija čarobnjaka tog doba mozgala kako da ju razriješe, kovčeg s čudesnim zvijerima bez problema se pojavljuje na pravom mjestu u pravo vrijeme, iako je pet drugih oštećeno i uništeno, a začarani čilin biva bez problema razotkriven…
No, da ne bude da je sve u filmu loše…. Newtov ples apsolutno je fantastičan. I to je to. Šalimo se, šalimo se. Jacob odlazi u Hogwarts (khm, ne vide li bezjaci Hogwarts kao ruševinu opasnu po život?), a skupa s njim i mi i to su scene filma koje nas vraćaju kući i oko kojih se filmska ekipa, vidljivo je, jako potrudila. Kadrovi Hogsmeadea koje smo vidjeli i u Princu miješane krvi, tri boda za Hufflepuff i mlada (ali ništa manje stroga) Minerva McGonagall sitnice su zbog kojih se film isplati pogledati jer si nećete moći pomoći a da se ne nasmiješite.
Sve u svemu, ako ste se zaželjeli malo magije i osjećaja koje ste imali gledajući filmove o Harryju, odite u kino jer to ćete i dobiti, kao i vrsnu glumačku postavu koja je savršeno utjelovila svoje uloge (da, Mads Mikkelsen, tebe gledamo). No nemojte ipak očekivati previše jer biste se radnjom mogli razočarati, a na razočaranje nismo naviknuti kad se radi o scenariju koji ispod naslova nosi ime i J. K. Rowling. Nadamo se da će se to promijeniti u nastavcima i da će se u budućim filmovima franšize nešto zapravo i događati te da ćemo u njima dobiti više odgovora nego što će pobuditi pitanja.
Sličan sadržaj
Jeste li znali da na mobitelu možete upotrijebiti čarolije Lumos, Nox, Accio i druge? Evo kako
Kviz o Harry Potter serijalu koji će rasturiti samo pravi znalci
Književne kritičarije 