Ako ste ih upotrebljavali kada im niste znali značenje, sada će vam biti još draži.
Prošloga smo tjedna na Kritičarijama objavile članak o neobičnim izrazima, a rasprava se potom razvila i na društvenim mrežama. Pisali ste nam o mnogim izrazima koji vam nikako nemaju smisla, no svejedno ih često izgovaramo – a ja sam odlučila posegnuti za znanjima s predavanja dijalektologije. Džoker zovi bila mi je moja baka Anica (uskoro 87). Pa, krenimo.
Skupo k’o svetog Petra kajgana
Usmena književnost vrvi pričama o vremenu kada su Isus i Petar hodali zemljom. Uloga je priča bila nasmijati, podučiti ili objasniti neke pojave. Primjerice, baka Anica ispričala mi je priču o tome kako su ljudi počeli pušiti cigarete: Isus i Petar na svomu su putu zatekli čovjeka koji je teško radio u polju pa mu je Isus preporučio da zapali cigaretu i uz nju malo predahne. Dosta zgodno, ha?
A što se dogodilo s kajganom? Priča (otprilike) kaže da su Isus i Petar nakon dugoga puta morali malo predahnuti i jedna im je dobra žena ponudila konak. Prije spavanja odlučila ih je i nahraniti, pogađate, kajganom. No upozorila ih je na svoga muža, koji bi im, kada se alkoholiziran vrati kući, mogao stvarati probleme.
To se i dogodilo – agresivac je usred noći namlatio Petra, koji je spavao bliže vratima, a Petar je potom Isusa zamolio da se zamijene za mjesta ako se ovaj odluči vratiti. No pijanac je putem shvatio da je namlatio samo prvoga, a da pored njega spava i drugi. Pa se vratio i obračunao i s onim drugim do vrata. Tako je Petar nastradao dvaput. Sad vam je jasno zašto je kajgana bila poprilično skupa… Praktički neisplativa.
Pijan k’o majka (zemlja)
A zašto se za nekoga kaže da je pijan kao majka? Jednom davno, prije nego što su ljudi poznavali čuda moderne medicine, ženama su se pri porodu davala žestoka pića kako bi lakše podnijele teške bolove. A neki to tumače i drugačije: moguće je da je ultimativna mjera pijanstva bila majka – zemlja. Dočarajmo si blistavu sliku zemlje nakon obilnih kiša, koje će zemljinoj vegetaciji omogućiti da buja i obilato rađa…
Meni prvo pojašnjenje ima više smisla, a vi kako hoćete. 🙂
Bulji k’o tele u šarena vrata
Uvijek sam kada bih čula ovaj izraz zamišljala neka simpatična vrata na točkice, ali sasvim neočekivano, nakon rasprave o neobičnim izrazima, ovih nam se dana javila Nina Grebenar s pojašnjenjem (hvala puno, Nina!). Naime, u knjizi Likovni govor autor Radovan Ivančević pojasnio je da su u pučkom govoru glagoli pisati i šarati bili gotovo istoznačni jer narod uglavnom nije znao pisati pa su mu slova i brojevi izgledali kao šare.
Šarena vrata po toj analogiji mogu označavati vrata s nekakvim šarama – slovima i brojevima – što nije tako rijetka pojava, pogotovo na onima nastalima prije više desetljeća ili stoljeća, na kojima su često zabilježeni graditelj, onaj tko je financirao nastanak građevine, svrha gradnje, godina nastanka…
A tele, jadno, ne zna čitati pa samo bulji u šare, pokušavajući ih odgonetnuti.
Sad kad smo i te misterije odgonetnuli, imate zgodna beskorisna znanja za sljedeću vikend-pijanku. Samo nemojte baš kao majka (zemlja). 🙂
Barbara Tolić
Ovaj tekst nastao je u sklopu novoga newslettera (ili, nepopularno, biltena) naziva Riječima na riječi platformi Hrvatski za svaku upotrebu / @HJzasve i Književne kritičarije. Newsletter se bavi se temama umjetnosti pisane riječi, jezika i (poslovne) komunikacije – iz malo drugačije, intimnije, a samim time i otvorenije perspektive te se ne zamara definicijama, nego progovara opušteno i pristupačno. Prijavite se ovdje i čitajte naše crtice o jeziku, književnosti, pisanju i (poslovnoj) komunikaciji. Pismo u vaše sandučiće stiže svakoga ponedjeljka u ranim popodnevnim satima.
Književne kritičarije 