Nastja Kulović | Kud si krenula? | Centar Akcija d.o.o. | 2019.
Priča o jednoj obitelji, o dvjema sestrama i jednoj dijagnozi koja mijenja živote svih koji s njom dođu u kontakt. Priča o odricanju, borbi, hrabrosti, neodustajanju, prihvaćanju. Priča o odrastanju, o bolničkim hodnicima, ljubavima, pretragama, ovisnostima, brizi. Priča koja će svakoga tko je pročita natjerati da preispita vlastiti život i posloži si prioritete. Sve je to prvijenac Nastje Kulović Kud si krenula? koji se pročita u dahu, ali s čitateljem ostaje još dugo nakon toga.
U svojem je prvom objavljenom djelu autorica hrabro progovorila o svom i o životu svoje obitelji, odnosno o njihovom suživotu s multiplom sklerozom koja je prvo dijagnosticirana njezinoj sestri Adi. Iako je trajala i prije toga, tek nakon dijagnoze, za čije je postavljanje trebalo punih deset godina, krenula je zapravo Adina borba za život u kojoj joj je podrška bila njezina obitelj. Moglo bi se reći da je u isto vrijeme krenula i borba za život njezine sestre kojoj je, tada još zdravoj, sestrinom bolešću bilo oduzeto sve ono u čemu dijete, a kasnije i tinejdžerica treba uživati. Odrastala je ona, kasnije je shvatila, kao stakleno dijete, a svoju je priču sa svijetom odlučila glasno podijeliti kako bi na neki način i pomogla današnjoj i budućoj staklenoj djeci i njihovim roditeljima.
Spavala je, idem vidjeti je li budna, rekla sam šaptom iako nisam namjeravala šaptati. Nisam znala je li to da je ne probudim iz hodnika ili više nisam imala snage. Iscrpljivalo me nošenje njezinoga tereta. Znam da obitelj treba zajedno nositi teret kad je on za jednoga pretežak, ali što ako oni koji nose jedva drže i sebe?
I baš kad se činilo da se multipla skleroza povukla i da je ova četveročlana obitelj dobila malo predaha, u samo deset dana dijagnosticirana je i Nastji. Previše je to i za najjače, pomislio bi svatko od nas. No naša je autorica odlučila da za nju nije. Pristupivši bolesti na sasvim drugačiji način od svoje sestre i ostatka obitelji, naučila je s njom živjeti i shvatila ju je kao opomenu za promjenu života i za preraspoređivanje prioriteta. Podsjeća nas zato, a shvatila je tad i sama, da zaista nije bitno kako nam izgledaju frizura i šminka na prijateljičinu vjenčanju, dok god imamo priliku na njemu biti. Da zaista nije bitno jesu li cipele koje smo odabrali savršene za haljinu koju nosimo i je li nam ona široka ili preuska, dok imamo priliku živjeti, smijati se, gledati sreću svojih bližnjih.
Možemo li se i kao odrasli, usrani do grla, smijati jednako glasno kao i kada smo bili djeca? Čak i kada pod imenom pošiljatelja otpusnog pisma stoji – Multipla Skleroza?
Kud si krenula? bavi se teškim temama, svima je već jasno, no autorica ih pred čitatelje iznosi s tolikom lakoćom i toliko pitko da kroz djelo kao da lebdimo. Kratkim poglavljima, sažetim stilom, rečenicama nabijenima emocijama i vremenskim skokovima Kulović je pripovjedački odradila sjajan posao, provevši nas kroz teško razdoblje dulje od deset godina u samo jednom dahu. Djelomično u ulozi sveznajuće pripovjedačice, a drugim dijelom iznoseći vlastita iskustva u obliku memoara, djelu je dala potrebnu dinamičnost i postigla da okrećemo stranicu za stranicom želeći saznati što prije što se dogodilo dragim nam likovima.
No najvažnija je u ovoj knjizi poruka. Poruka da nije sve uvijek onakvo kakvim nam se čini i da sami biramo kako ćemo se nositi s onim što nam život servira. Poruka da ima većih problema od ocjene na testu ili odabira svečane haljine i da postoje ljudi koji bi sve dali da imaju priliku nositi se samo s tim problemima. Poruka da je obitelj važna, ali da sami sebi trebamo biti važniji, jer bez svakoga od nas nema ni naše obitelji. Poruka da se u svakoj tami trebamo potruditi pronaći zrake svjetlosti i poruka da je pitanje kuda sam krenuo/la jedno od najvažnijih koje si možemo postaviti.
Danas si dobila moć. Nemoj se smijati. Znam da sada misliš da je jedino što si danas dobila dijagnoza, ali progledat ćeš, to sam ti rekla.
Od danas je tvoj zadatak stvoriti prostor za svoje snove, osjećaje, maštanja, za svoje želje. Ako treba, izbori se za njih.
Ako ne iskoristiš snagu koju si dobila danas, iako je trenutno nisi svjesna, nastupam ja.
Tjerat ću te da se vratiš sebi i pitanjima na koja misliš da nemaš pravo odgovoriti. Znam, čine ti se prevelika za ovako mali život. Ali zašto misliš da nisi dovoljno velika za njih?
Vjeruj. Vjeruj čak i u nemoguće. I to je tvoj zadatak.
Osim svega toga, iz ove je knjige proizašla i kampanja Vidite li staklenu djecu? kojom autorica želi dati svoj doprinos razumijevanju ovog problema koji je, u doba kad je ona odrastala kao stakleno dijete, bio zanemaren. Mi ćemo ju podržati, kao i sve ostalo što u budućnosti izađe iz nalivpera Nastje Kulović jer nas je svojim prvijencem zauvijek kupila, a vjerujemo da će i vas.
Književne kritičarije 