Kad govorimo o kulturnim manjinama, često zaboravljamo na gluhoslijepe, nagluhe i gluhe osobe, čije je zajedničko obilježje komuniciranje hrvatskim znakovnim jezikom. Premda je nekad zabranjivan, danas znakovni jezik uživa status posebnog punovrijednog jezika koji mu je u Republici Hrvatskoj priznat tek 10. srpnja 2015. godine. Budući da se danas obilježava Međunarodni dan materinskog jezika, odlučile smo vas pobliže upoznati i s jezikom koji je dijelu hrvatskih građana materinski.
Znakovni je jezik komunikacijski sustav koji se koristi za razmjenu informacija između dviju ili više osoba. Njime se koristi zajednica gluhih i gluhoslijepih osoba koje imaju zaseban kulturni i jezični identitet. Znakovni jezik nije univerzalan – postoje nacionalni znakovni jezici, npr. francuski znakovni jezik (LSF), američki znakovni jezik (ASL), talijanski znakovni jezik (LIS), hrvatski znakovni jezik (HZJ) i drugi.
Iako je tijekom prošlosti znakovni jezik smatran nedostojnom zamjenom za govorni jezik, danas mu se pridaje na važnosti. Najčešće se koristi u obiteljima u kojima su dva člana ili više njih gluhi, odnosno gluhoslijepi, te u zajednicama gluhoslijepih osoba. Ostali su sustavi komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba koji se temelje na hrvatskom jeziku: titlovanje ili daktilografija, očitavanje govora s lica i usana, pisanje po dlanu te komunikacija posredstvom tehničkih pomagala.
Hrvatski znakovni jezik je izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj, samosvojan je jezični sustav s vlastitim gramatičkim pravilima, potpuno neovisan o jeziku čujućih osoba, stoji u Zakonu.
Načini tvorbe znakovnog jezika
U hrvatskom znakovnom jeziku razlikuju se tri načina izvođenja znakova:
- ručno – dvoručnom i jednoručnom abecedom,
- neručno – pomoću drugih dijelova tijela (glava, ramena, trup, itd.)
- kombinirano – kombinacijom ruku i drugih dijelova tijela (npr. ruke i glave).
U znakovnom jeziku jedna je ruka dominantna – najčešće je to desna ruka, iako kod ljevaka ponekad može biti lijeva. Pri jednoručnoj abecedi znakovi se izvode dominantnom rukom, a pri dvoručnoj je nedominantna ruka većinom podloga za izvođenje znaka dominantnom rukom. Osim prema načinu izvođenja, znakovi hrvatskog znakovnog jezika međusobno se razlikuju po svojim oblikotvornim obilježjima, a to su: oblik šake, mjesto tvorbe znaka, orijentacija šake, kretnja znaka te neručna obilježja znaka. Budući da svako oblikotvorno obilježje određuje značenje svakog pojedinog znaka, važno je pridavati pažnju ispravnom izvođenju svih komponenti znaka jer pogreška u samo jednoj od njih može dovesti do potpuno drugog značenja znaka, odnosno nerazumijevanja znaka ili njegova krivog razumijevanja.
Znakovni je prostor prostor u kojem se izvode znakovi, a čini ga prostor koji se nalazi malo iznad glave pa sve do struka te od lakta do lakta kada su ruke blago svinute. Znakovi se ipak ponekad izvode izvan znakovnog prostora kada se radi o situacijama koje to zahtijevaju. Postoje primarne (mjesta na tijelu ili blizu njega) te sekundarne (mjesta na ruci ili blizu nje) lokacije izvođenja, a znakovni se jezik može izvoditi i u neutralnom prostoru (ako prilikom izvođenja znaka nema kontakta ruke s tijelom).
Neručna su obilježja znaka mimika, pokreti glave i pokreti tijela. Oni se mogu različito kombinirati te, s obzirom na to, različito znače (primjerice, intonacija rečenice). Poželjno je da osoba koja znakuje bude obučena u tamne nijanse odjeće (pogotovo kad se radi o podukama znakovnog jezika) kako bi ruke došle do izražaja. Pri komunikaciji znakovnim jezikom pogledom obuhvaćamo govornikovo lice, pokrete njegovih usana i ruku, a nikako ne gledamo isključivo u ruke ili u usta.
Jednoručna i dvoručna abeceda
Zajednica gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj koristi se dvjema ručnim abecedama – jednoručnom i dvoručnom. U objema abecedama postoje sva slova hrvatskog govornog jezika te neka slova stranih abeceda (Q, W, X, Y). Ručne su abecede pomoćno sredstvo u komunikaciji te se najčešće koriste za izricanje osobnih imena, naziva ustanova i manje poznatih mjesta, stručnih izraza te riječi za koje ne postoje dogovoreni znakovi ili su oni manje poznati.
Hrvatska dvoručna abeceda određenim položajima prstiju obiju ruku oponaša velika tiskana slova hrvatske abecede. U dvoručnoj su abecedi slova veća nego u jednoručnoj jer se tvore objema rukama pa je pogodna za izricanje riječi s veće udaljenosti, primjerice pri prevođenju na skupovima i konferencijama. Mjesto je izricanja dvoručnom abecedom ispred gornje polovice trupa, malo ispod vrata. Ruka treba biti uvijek na istom mjestu, mijenjamo samo oblik šake. Važno je napomenuti da pri izricanju kratica dvoručnom abecedom treba istovremeno oblikovati usne za ta ista slova/glasove, onako kako se oni izgovaraju, a ne za slogove. Uobičajeno je da osobe koje čuju kod kratica izgovaraju slogove, međutim, za gluhe je osobe uobičajeno da izgovaraju jedan glas za jedno slovo (npr. h-r-t, a ne ha-er-te).
Savjeti za komuniciranje s osobama oštećena sluha
POKAŽITE SVOJE LICE– Ako kumunicirate s gluhom ili nagluhom osobom, važno je da ne budete okrenuti od izvora svjetlosti ili da se ne nalaze na neosvijetljenom i mračnom mjestu. Čitanje s usana sugovornika vrlo je teško jer neki glasovi (slova) zvuče isto ili vizualno izgledaju slično i takvo otežano čitanje s usana onemogućava potpuno razumijevanje govora.
PRIVUCITE PAŽNJU – Gluhe i nagluhe osobe ne mogu u isto vrijeme pratiti više osoba. Pripazite na to da osobe govore jedna za drugom, a ne istovremeno. Čak i najvještijima vrlo je teško razumjeti sugovornika samo na temelju čitanja s usana pa uz to koriste i tzv. dekodiranje (sastavljanje teksta na bazi konteksta pročitanog govora sa usana).
NE VIČITE – Neke osobe misle da moraju vikati ili pretjerano gestikulirati u komunikaciji s gluhim i nagluhim osobama, što nikako ne olakšava razumijevanje, a i u takvim situacijama se gluhe i nagluhe osobe osjećaju nelagodno. Stoga savjetujemo da se ponašate prirodno i nemojte pretjerivati u vikanju i gestikuliranju. Isto tako, upamtite da otežavate čitanje sa usana ako žvačete ili imate nešto u ustima.
UKLONITE POZADINSKE ŠUMOVE – Budući da slušno pomagalo pojačava sve zvukove, npr. zvuk glasa, rad strojeva ili prometa, gluhe i nagluhe osobe teško razlikuju govor od buke.
Gdje naučiti znakovni jezik?
Tečajeve znakovnog jezika održavaju savezi i udruge gluhih osoba, kao što su Hrvatski savez gluhih i nagluhih osoba te Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir, a sve informacije možete doznati na njihovim internetskim stranicama, gdje se možete upoznati i s aktivnostima koje provode. U međuvremenu se možete, kako ne biste samo blijedo gledali u abecedu iscrtanu na papiru, poslužiti i Rječnikom znakovnog jezika, koji će vam pripomoći i u svladavanju abecede, a naučit ćete i znakovanje određenih riječi.
Ako vam treba dodatni razlog za svladavanje ove korisne vještine, evo što kaže naša Barbara:
Učenje hrvatskog znakovnog jezika bila je jedna od najboljih odluka. Jezik sam po sebi nije nimalo jednostavan, ali je zanimljiv za svladavanje u grupi, a učenjem ulazimo u neki potpuno novi svijet, možemo se staviti u kožu drugoga i, što je najvažnije, uspješno komunicirati s njim. Pozitivno djeluje i na strah od javnog nastupa, a znat ćete i što s rukama dok razgovarate, bit ćete svjesniji vlastitih izraza lica i kretnji, a s lakoćom ćete moći čitati i tuđe, pomaci su vidljivi u svim segmentima komunikacije. I najbolje od svega, upoznat ćete neke prekrasne ljude.
Književne kritičarije 