Marina Vujčić | Pedeset cigareta za Elenu | Fraktura | 2019.
Ako se i vama pri čitanju naziva ovoga romana učinilo da će u središtu biti ljubavni zaplet, onda ste se, baš kao i ja, prevarili. Meni je naslov sugerirao romantiku, no iako nije riječ o ljubavnom odnosu, itekako je riječ o – ljubavi. Onoj između brata i sestre. Odnosno ljubavi brata prema sestri koja ga je prerano napustila i njegovoj nemogućnosti da krene dalje.
Oliver je samo prolaznik u tuđim životima jer je svojom tugom sebi zabranio nastavak života – on samo preživljava. U njemu je mnogo krivnje za sve one godine koje je nevoljko proživio bez sestre i tuge za njezinim životom koji je toliko obećavao, ali ugasio se prerano.
Ipak, priča time ne završava, nego dopušta tugovanju i kajanju pogled u možda malo bolju budućnost. U 230 stranica ovoga romana stala su tek 24 sata Oliverova života: poglavlja su označena po satima, a glavni je njegov cilj ostati budan i sakupiti 50 cigareta u čast rođendana sestre blizanke. Ipak, dok Oliver odbrojava, u svojim noćnim šetnjama sasvim slučajno i sasvim usputno dotiče tri nepoznata života te se radnja time grana u još tri sasvim različita smjera, s jednim istim ciljem: željom za novim početkom.
„Možda san služi samo tome: da ljudi predahnu od nevolja koje su ih sustigle. Od nerješivoga. Višesatna milost biologije koju si je on danas uskratio. (…) Lijepo je to priroda smislila. Kratkotrajna smrt tijekom noći, nakon koje nasjedneš na pomisao da je sve opet počelo ispočetka. Novi dan – nova prilika.“
Ovo nisu likovi koji će učiniti ono što od njih očekujete ili ono na što smo svi naviknuti – ustaljene obrasce koje pred nas postavlja društvo. Često će postupiti neočekivano, kao da se na taj način pomalo osvećuju okrutnom svijetu. Nekada će vas baš ti mali, a tako važni prevrati nasmijati, nekada rastužiti, ali sasvim je sigurno da ćete pomisliti kako život zaista nije uvijek ravan i utaban put.
„Mora pokušati misliti na drugo. Na bezazlene stvari koje bi je mogle uspavati. Skuhat će mentu i polako je ispiti u krevetu. Zagledat će se u čaj kao da se u njega iscijedio svijet. Neki drugi svijet, a ne ovaj njezin. Činit će joj se da je cijeli taj novi svemir ugrabila u porculan. Kao da među dlanovima drži koncentrat nekog boljeg postojanja. Jedino tu će biti prisutna. Ruke, menta, šalica. Nikakva misao.“
Oliver možda ne može zaboraviti svoju nesreću, možda nikada neće moći krenuti dalje, ali utješna je pomisao da efektom leptira – malom kretnjom, možda sasvim slučajnom – možemo pokrenuti lančanu reakciju. Toliko je ljudskosti u ovom romanu, toliko slojeva karaktera, da će vam se pri čitanju činiti kao da ste susjedu zavirili kroz prozor i sasvim slučajno svjedočili skrivenim detaljima njegova života. A možda se i zapitate na čije ste živote baš danas utjecali.
Povezan sadržaj: Kakva sve anatomska pitanja novi roman Marine Vujčić skriva iza leđa
Književne kritičarije 
Jedna misao o “Marina Vujčić, „Pedeset cigareta za Elenu“: Tuga kao misija, ali i prekretnica”