Ante Zlatko Stolica | Blizina svega | Fraktura | 2019.
Netom prije početka pandemije koja nas je sve fizički udaljila i opomenula da materijalno i nije najvažnije te da bez svega možemo ako moramo, mladi profesor književnosti Ante Zlatko Stolica objavio je zbirku kratkih proznih fragmenata Blizina svega u kojoj je opisao i ljude, i stvari, i situacije, a čiji je naslov potaknut zapravo jednim oglasom za iznajmljivanje stana.
Poetičnost te sintagme oduševila me i pomislio sam da bi to moglo funkcionirati kao naslov. Uredniku Andriji Škari ta se ideja svidjela još više nego meni pa je čak inzistirao da taj naslov ne diramo u trenutcima kada sam ga ja mislio mijenjati. Drago mi je da je na kraju taj naslov završio u knjizi, rekao je mladi autor.
Blizina svega zbirka je kratkih zapisa koji žanrovski variraju od kratke priče, preko pjesme u prozi i pjesme, do crtice i anegdote, a podijeljeni su u 16 većih cjelina naslovljenih Bolnica, Crkva, Škola itd. Kako je rekao sam autor, zbirka je proizašla iz bloga pod nazivom Stvari koji je dugo pisao, ali crtice s bloga obuhvaćaju tek četvrtinu knjige, dok su ostali tekstovi nastali u posljednje dvije godine.
Svi su tekstovi u zbirci povezani autobiografskom linijom, zanimljivo je i da autor nije mijenjao imena ljudi koji se u njoj spominju, a obuhvaća i njegove bližnje i slučajne prolaznike. Stolica tako piše o motanju lancuna, o odnosu svekrve i snahe, o dogodovštinama u školi, o traženjima poslova i nezaposlenosti, progovara čak i o snimanju filma Kratki izlet (čiji je u stvarnosti koscenarist), a poveznica je svim tim zapisima naslov.
Dvije su kategorije ljudi u toj knjizi: jedna su prolaznici i taj dio jest istina, ali opet nema veze s istinom jer ti se ljudi ne bi prepoznali. Najveća je laž u tome što mijenjam ton, jako je puno crtica gdje je posve promijenjena narav nekog događaja, kaže autor.
Stoličin je izraz lapidaran i koncizan, zapisi su mu lišeni emocija, a na čitatelju je da ih protumači sam. Iza svakog kratkog zapisa stoji određena emocija, ali nikad on u nju ne zadire izravno. Zbirka je intimna proza, ali bez radnje i konteksta te svaka crtica funkcionira i samostalno ako se iz zbirke izdvoji.
Mladi je književnik najavio da piše roman koji će biti lišen svega dokumentarističkog, a nakon čitanje ove zbirke, možemo se samo nadati da će nam i on što prije doći u ruke.
Povezano
Šoljanov „Kratki izlet“: generacijski put od trnja do zvijezda – i natrag
Književne kritičarije 