Ana Cerovac | Krsnik | Naklada Bošković | 2019.
Roman Krsnik mlade i perspektivne autorice Ane Cerovac pobjednik je prošlogodišnjega Natječaja za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman Gradske knjižnice Kaštela. I to, reći ćemo odmah, potpuno zasluženo. A tko je ili što je zapravo krsnik? Definicija se krije već na koricama: Riječ je o ljudima koje narodna predaja pamti kao pojedince nadnaravnih moći, sposobnih čudotvorno iscjeljivati ljude i stoku, skidati uroke i boriti se protiv zlih bića iz polusvijeta.
Zato su krsnici često nosili i ime Kristofor – Kristonosac – jer se držalo da svojim životom slijede njegov uzor, a svojim djelovanjem prenose njegov duh gdje god se uputili.
Iscjeljivanje se ne svodi samo na puke fizičke rane – od duhova do (polu)divova, ovaj roman krije raskošne, ali često i vrlo opasne nove svjetove. Naslovnica, ilustracija, fontovi – sve je usklađeno s tematikom ovoga romana, koji sačinjavaju odrješite, precizne misli, kao i dojmljivi (i pritom nimalo pretenciozni) dijalozi. Uvući će vas u radnju vrlo lako, čak i ako inače niste ljubitelji povijesne ili fantastične tematike – i zainteresirat će vas uvid u neki stari svijet Istre i Kvarnera.
Ja vam kažem, Krsto, cijeli je ovaj svijet postavljen naopako! I oni koji rade, rade na prazan trbuh, a oni koji jedu, nikada ni ne stignu ogladnjeti!“
Krsnicima su suprotstavljeni štriguni, što od samoga početka najavljuje neprestanu borbu dobra i zla, ali ovoga puta ta borba ni slučajno nije crno-bijela, nego baš naprotiv – ona je obojena svim nijansama ljudskoga karaktera. Likovi ovoga romana dočarani su toliko plastično da će vas podsjetiti na ljude koje već poznajete. Ili vrlo vjerno oslikati karaktere koji su predvodili žestoka društvena previranja 17. stoljeća, kada se radnja odvija.
Jednom je izjavila da čovjek mora prestati mariti što drugi govore, inače će cijeli svoj život odslušati iz tuđih usta umjesto da ga odživi iz svoje duše.
Roman je doista dojmljiv iz više perspektiva upravo zato što s lakoćom obuhvaća višestruke dimenzije – od geopovijesne i političke do refleksivne, ali i ljubavne. Čitatelju neće promaknuti ni inteligentni humor pripovjedača te dovitljivost likova. U pismu Ane Cerovac ima nešto od sada već drevnih usmenopričaša, prenositelja priča koje vještim pripovijedanjem pred očima slušatelja (a danas čitatelja) postaju žive, gotovo opipljive.
Posebno je zanimljiva gusta intertekstualna mreža koju neusiljeno stvara kroz poglavlja – od povijesnih osoba poput Frankopana i senjskih uskoka do pozivanja na kulturno-umjetničku baštinu toga područja, u čemu se posebno ističe Veli Jože sa svojim dirljivim pjesmama.
– Jože… ti si div?
Ovaj ga upitno pogleda.
– Ja – div? Ne, ja sam malen u očima svojih predaka. Svijet je nekad bio veći. Veće su bile zvijeri koje je trebalo izloviti, dublje su bile brazde koje je trebalo izrovati. Veći su bili i ljudi koji su te zvijeri krotili, brda klesali, kaštele gradili. Moja mati je bila toliko velika da kad bi mi opalila jednu za uho, dva dana nakon toga na njega ne bih čuo.
– Da, ali ako si ti malen, što smo onda mi?
– Vi ste crvi zemaljski – nasmije se Jože svisoka, ali bez zlobe. – Patuljci.
Kada se jednom uhvatite knjige, vjerojatno ju više nećete spuštati i bespogovorno ćete postati dio njezina svijeta. Napetost je postojana i raste kako se čitanje približava kraju, ostavljajući čitatelja s brojnim pitanjima. Srećom, najavljeno je da je Krsnik prvi dio trilogije naziva Između orla i lava. Zato, umjesto zaključka, imamo samo jedno pitanje: draga Ana, kada će nastavak?
Književne kritičarije 