„Dok god ima mraka, ima i svanuća”: Ovo su najljepši stihovi i citati Ive Andrića

Dana 9. listopada 1892. godine rođen je, ili barem tako vjerujemo, Ivo Andrić. Idućih 80-ak godina živio je burnim životom o kojemu su, s jedne strane, svi sve znali, a koji je, s druge strane, zauvijek ostao obavijen velom tajni. Nobelovac, diplomat, političar, a nadasve veliki umjetnik čije će riječi živjeti vječno – sve je to bio Andrić, čovjek o čijem se životu toliko nagađa da čak ni u njegovo pravo ime nismo sigurni. Iako mu je život bio obilježen bolešću, diplomatskim misijama, političkim progonima, tamnovanjima i samo jednom ljubavlju, sve to nije uspjelo potisnuti slavu njegova književnoga imena koja je već godinama nepromjenjiva, čvrsta i veličanstvena kao na Drini ćuprija.

Povodom njegova rođendana donosimo vam najljepše stihove i citate Ive Andrića, čije su riječi bile i ostale nepresušan izvor inspiracije.

Ljubav se ne može naći tamo gde je nema niti se može sakriti tamo gde je ima.

Nikada više ne planiram. Ja samo živim ovaj život. Ponekad kako želim, ponekad kako moram. Sitnice mi boje život. Sitnice su sreća. Zato ja volim male stvari. I velike torbe. Svuda ih sa sobom nosim, jer sebi dugujem još poneku šetnju između očekivanog i neplaniranog.

Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali. A nije trebalo, trebalo je živeti.

Vrednost lepote je u beskrajnoj raznolikosti vidova pod kojima nam se javlja. U tome je i njena oplemenjujuća snaga i njena najveća draž.

Dok god ima mraka, ima i svanuća.

Misli dobro pa će dobro i biti.

Za one koji su nošeni mladošću i gonjeni željom, i dužina očekivanja i gorčina neizvjesnosti samo su sastavni dio velike slasti koju ljubav svakome obećava.

Život bez radosti,
pokreta i novine
i nije život
nego golo postojanje,
robovanje životu.

Sve su Drine ovog sveta krive, nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti, nikada ne smemo prestati da ih ispravljamo.

Životna snaga jednog čoveka meri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.

Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća.

Ostati ravnodušan prema knjizi znači lakomisleno osiromašiti svoj život.

Ne teče reka nego voda, ne prolazi vreme nego mi.

Teško onom koji mora nekog drugog (pa ma ko taj bio) da unizi, da bi se on sam izdigao, ili bolje rečeno: da bi imao iluziju da se izdigao.

View this post on Instagram

💞💞💞

A post shared by Hrvatski za svaku upotrebu 💫 (@hjzasve) on

Ništa ne biva pre nego što treba da bude.

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje.

Život je neshvatljivo čudo jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto kao na Drini ćuprija.


Još sličnog sadržaja možete pronaći na poveznicama:

Arsen Dedić rođen je prije 82 godine, a ovo su najljepši njegovi stihovi

Najljepši citati iz djela Miroslava Krleže – u čast 127. obljetnici rođenja

129. obljetnica rođenja: Ovo su najljepši stihovi Tina Ujevića

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s