Davno je veliki Matoš rekao da talenti niču u krajevima bogatim vinovom lozom, a poznati su i brojni primjeri koji pokazuju da umjetnost, odnosno književnosti i alkohol idu ruku pod ruku te da su neka od najpoznatijih imena svjetske, ali i domaće književne scene itekako često zavirivala u čašicu. U nastavku zavirite i vi skupa s nama u njihove boce i čaše te saznajte najveće tajne velikih književnih imena.
Ernest Hemingway
Kad vam netko spomene književne alkoholičare, sigurno vam na pamet padne Ernest Hemingway. Često je posezao za čašicom, a mjesta poput njujorškog bara Costello ili havanskog kafića La Bodeguita del Medio svojim je posjetima učinio kultnima. Inspiriran brojnim anegdotama koje su se događale dok mu je prijatelj bio u alkoholiziranom stanju, Philipp Green napisao je knjigu To Have and Have Another u kojoj je opisao i da je Bloody Mary navodno nastala dok je Ernest od supruge skrivao da pije lijevajući votku u sok od rajčice.
Tin Ujević
A ako vam Hemingway nije prvi pao na pamet pri pomisli na alkoholizirane pisce, onda sigurno jest najveći boem hrvatske književnosti kojeg pamte kavane diljem Zagreba, Sarajeva i Beograda. Brojne su anegdote o Ujevićevu pijanstvu, popraćenom polemikama i svađama, no ipak, kola glasina kako ga zapravo nitko nikad nije vidio pijanog.
Tin s povezom preko očiju probava vina i pogađa koje je koje.
– Crno, preklanjska berba. Donijeli ste ga od Ginića.
– Sićevačko! Lanjsko. Troše ga kod Trandafilovića i Tri seljaka…
– Smederevsko, ovogodišnje, kaže kod treće probe, nije najbolje. Vinograd okrenut jugozapadu.
Donesu mu četvrtu čašu. Vodu. Proba. Mršti se. Još nekoliko gutljaja, pa skidajući povez s očiju, poraženo izgovora:
– Ovo nikada nisam pio!
Edgar Allan Poe
Autor koji je uveo horor u svjetsku književnost također je rado zavirivao u bocu. Iako se smatra da se propio i prepustio opijatima nakon smrti supruge i rođakinje Virginije Clemm, postoje glasine da je njegov školski kolega tvrdio kako je još u školskim klupama počesto ispijao žestice na eks. Moramo priznati da nam to i ne zvuči čudno s obzirom na njegov teški život. Umro je vrlo mlad, u četrdesetoj godini, i premda je njegova smrt obavijena velom tajni, najvjerojatnije je da je umro od posljedica trovanja alkoholom.
Charles Bukowski
Charles Bukowski svjetsku je slavu stekao scenarijem za Barsku mušicu, a i sam je ostao najzapamćeniji po svom alteregu, liku Henryja Chinanskog, koji živi da bi pio i pije da bi pisao. Budući da su ga vršnjaci tijekom djetinjstva često maltretirali, okrenuo se alkoholu koji je smatrao bijegom od problema. Na koncu su i mnoge tučnjave u kojima je sudjelovao završavale njegovim premlaćivanjem jer se rušio prije od alkohola nego od batina.
Josip Sever
Da imamo i mi konja za trku potrudio se pokazati Josip Sever koji je bio zaljubljen u Sunčanu Škrinjarić, koja je svoje čuđenje njegovim životom izrazila nakon njegove smrti izjavivši da je pola stoljeća života i dugo za nekoga tko je stalno živio protiv sebe. Pisac je to koji je 70-ih godina prošlog stoljeća zauzeo upražnjeno Ujevićevo mjesto u poznatim kavanama, a koji je svom velikom književnom uzoru posvetio aludičnu poemu Augustine, vi ste gusta istina! opjevavši ujedno i svoju i Ujevićevu boemštinu.
William Faulkner
Smrt brata i prerano rođenog djeteta te brak bez ljubavi i nezadovoljstvo životom gurnuli su jednoga od najvećih svjetskih književnika bespovratno u svijet alkohola. Često je pisao noću, a pri tome je, kako je sam izjavio, uvijek viski držao nadohvat ruke. Iako službena verzija njegove smrti kaže da je umro zbog problema sa srcem, govorka se kako je uzrok bio što je mrtav pijan pao s konja.
Da su ova imena samo kap u moru, svjedoče nam još neki književnici koji su se pitali piti ili ne piti, poput Williama Shakespearea, Jamesa Joycea, F. S. Fitzgeralda, a kažu i da je naš Krleža imao svoju dnevnu normu. No, pili ili ne, neosporno je da su svijet zadužili vrhunskim umjetničkim djelima te da glasine o pijanstvu ili anegdote koje o njima kruže, mogu samo pridonijeti njihovoj besmrtnosti.
Usput, alkoholizam ne podržavamo, ali vas svakako potičemo da barem prelistate djela navedenih pisaca. 🙂
Književne kritičarije 