|Autor: Damir Karakaš
|Naslov: Proslava
|Izdavač: Naklada OceanMore
|Godina izdanja: 2019.
Damir Karakaš je sugestivnom prozom, filmičnošću dramskih situacija i stilski izbrušenom rečenicom uspio stvoriti prostor književne imaginacije koji zaslužuje nagradu – stoji u obrazloženju žirija tportala prilikom odabira romana Proslava Damira Karakaša kao romana godine i rečenica je koja vjerojatno najbolje opisuje djelo koje se na 116 stranica bavi obiteljskom poviješću između dva rata.
S glavnim likom Mijom susrećemo se, iako to u romanu nije izrijekom definirano, prve godine nakon Drugog svjetskog rata, kao pripadnikom poražene vojske koji se u njoj, stječe se dojam, našao sasvim slučajno, bio je za to dovoljan tek jedan govor nekog tamo službenika u neimenovanom gradu. Mijina odluka da ode u vojsku, kasnije saznajemo, uvjetovana je društvenim položajem i socijalnom situacijom – Ličani, čini se, domove su napuštali iz puke potrebe, gonjeni dubokom i neprestanom glađu.
Pljune i pomisli, jedino je na ovom svitu zla i nevolje u izobilju: od tih riječi obuze ga neka crna i nejasna slutnja.
Mijo se skriva u svom improviziranom skloništu, a potom slijede tri retrospektivna poglavlja, Psi, Proslava, Otac, koja su se, možda, zbila i u njegovoj glavi, koja nam daju potpuniju sliku njegove obiteljske povijesti u koju, zahvaljujući tišini između poglavlja, možemo i sami upisati ponešto, koliko znamo. Ipak, sva tri poglavlja pokazuju da je Karakaš prije svega istraživač koji je detaljno dokumentirao običaje i život tadašnjeg ličkog sela, bez ikakvog navođenja vremenske ili mjesne odrednice, bez suhoparnih povijesnih podataka.
Zanimljiva je i sama struktura romana, koji se zapravo sastoji od četiri novele povezane glavnim likom i ličkim selom. Karakaš je u intervjuu za Večernji list naveo kako je htio roman spleten od suština, kao sonet, da svaka riječ bude na mjestu, a to mu je definitivno i uspjelo. Njegov lapidaran izraz, bez ikakvih viškova i repova, daje dojam filmičnosti spomenut i u objašnjenju nagrade, a Mijina saživljenost s prirodom u potpunosti je romantičarska: bez puno riječi, samo slikovitim opisima sela, štale, rodne kuće, životinja, znamo u detalje kako se lik osjeća.
– Nakon što je dvorište opet opustjelo, na njemu su se jedino zadržale debele sjene kuće i lipe koja je rasla tik uz kuću, on u prsima osjeti samoću: u svemu oko sebe osjećao je prisutnost te samoće, u lišću, drveću, oblacima, muhi koja mu je ponovno zazujala oko glave, praveći zamršene osmice kao da nekome daje tajne znakove, pa ju je naglim udarcem dlana zgnječio na ramenu.
Iako bi netko mogao pomisliti kako se radi o političkom romanu, politici u Proslavi nema mjesta. Ona je u potpunosti opis ličkog života u tridesetgodišnjem razdoblju, kojem je u podlozi ponajviše glad koja izbija iz svakog djelića romana. Nagrađeni dizajn naslovnice, koji potpisuju dizajnerice Lana Cavar i Narcisa Vukojević, savršeno se svojim folklornim elementom pletera uklapa u folklor romana i upotpunjuje ga. Karakaš je filmska prava prodao još dok je Proslava bila u rukopisu i možemo se samo nadati da će film biti jednako kvalitetan kao roman.
Književne kritičarije 