Posljednjih deset mjeseci instagramska publika luduje za autentičnim profilom neobičnog naziva – Ankorana – iza kojeg se kriju jedna misteriozna Dalmatinka i (zasad) gotovo sto dijalektalnih pjesama koje svakog tko baci pogled na profil uvuku u vrtlog boja i osjećaja koji su nam svima dobro znani. U sklopu serije intervjua radnog naziva Pisci u karanteni pokušale smo saznati odakle Ankorana crpi inspiraciju, što očekuje od budućnosti te čime se bavi ovih dana.
Ankorana zapravo na starom dalmatinskom dijalektu znači usidrena, a u popularnu je kulturu ovu riječ vratio Tonči Huljić svojim velikim hitom. Ova ju je pjesnikinja kao svoj pseudonim odabrala, kaže nam, jer dobro oslikava njezinu usidrenost.
Ankorana je starodalmatinska rič za usidrena. Izabrala san je ko pseudonim jer mislin da predstavlja moju povezanost i uronjenost u more i sve šta ga okružuje, a šta je središnji motiv skoro svih mojih pisama. Očito je da san neraskidivo ankorana u sve ono šta predstavlja Dalmacija, i njenu fizičku i životnu lipotu njenih žitelja.
Možda se može steć dojam da pseudonim koristin da bi se sakrila, al istina je da njime želin ljudima dat do znanja da moje pisme nisu samo moje, već svih onih koji se u njima pronalaze. Moje ime čitateljima neće ništa reć o pismama, to su priče svih ljudi koji me okružuju, bilo bi sebično prisvojit ih.
Osim što je Ankorana usidrena u more, ovih smo dana svi usidreni i kod kuće. I dok mnogi od nas posežu za umjetničkim djelima, pogotovo knjigama, kako bismo si skratili vrijeme, Ankorana neumorno stvara. No to nije sve čime se bavi.
Masu čitan, previše ležin, puno jeden, predugo plovin bespućima YouTubea – znači ništa produktivno. I uopće ne osjećan grižnju savjesti. Inspiracije iman ko i prije, samo šta se tematika pisama minja jer kao i ostali razmišljan o situaciji u kojoj smo se našli.
A da joj inspiracije zaista ne nedostaje, svjedoči činjenica da je u deset mjeseci objavila stotinjak pjesama široke tematike – opisavši sve osjećaje i probleme žena koje je sretala i koje ju okružuju – a, otkriva nam, okušala se i u prozi.
Pokušavam pisat prozu, al to je puno zahtjevniji posa i tu san puno kritičnija pa ne virujen da će ikad vidit svitlo dana. A možda i dovršin nešto… Ako karantena potraje sljedeće dvi godine.
Budući da zasad objavljuje kratke lirske forme, Ankorana je odabrala Instagram i Facebook kao platforme za susrete s publikom i uspjela je stvoriti profil koji odskače i koji se ističe u moru knjiških profila. Sama smatra kako joj je objavljivanje na društvenim mrežama pomoglo da stupi u bliskiji kontakt s publikom i da joj bez posrednika ponudi svoj sadržaj.
Kad san krenila u ovo, znala san da iman nešto šta je ni tamo – ni vamo. Znala san da to nije poezija na koju su ljudi navikli, al san isto tako znala da bi mogla nać svoju publiku. Do te publike mi je bilo najlakše doć puten društvenih mreža. Prednost takvog objavljivanja je šta nema sakrivanja iza recenzenta, nakladnika ili sličnog – publika te ili voli ili ne voli. Nekima to ne bi odgovaralo, al ja ljudima dajen besplatan sadržaj koji mogu dijelit s prijateljima i ne tražin ništa zauzvrat, šta me veseli. Ipak, nadan se da će doć i do zbirke jer je sve više upita onih koji bi me držali na polici i poklanjali za rođendane.
Prema broju pratitelja zaključujemo kako je taj hrabri pristup urodio plodom. Više je od dvije tisuće onih koji su se u pjesmama Ankorane pronašli, a taj broj svakodnevno raste. Pjesnikinja, kaže, nije očekivala takvu popularnost, no ona joj itekako daje vjetar u leđa.
Ma nije normalno ovo šta mi se događa. Nikad nisan mogla zamislit da bi se ljudima ovoliko mogle svidit moje ludosti. Jednoj nakladničkoj kući se svidilo ovo šta radin, nadan se da trenutna situacija neće poremetit planove.
Kad smo već kod planova, zanimalo nas je kakve ova Dalmatinka koja je osvojila Instagram ima planove i gdje ćemo moći Ankoranu pronaći za pet godina. Kako nam kaže, konkretne planove nema, ali zato su tu dvije velike želje.
Jedna je da se Ankorana ukoriči da bi mogla svojin čitateljima omogućit da podile ovo šta radin s onima koji ne koriste društvene mreže, a druga je da se nešto uglazbi. Neki glazbenici su mi bacili bubu u uvo da za to ima potencijala i od tada razmišljan o tome koji bi gušt bio čut nešto na radiju.
Dok čekamo da se neka Ankoranina pjesma pojavi na radiju, preostaje nam čitati. Njezinom ćemo se profilu uvijek vraćati jer nas je osvojio na prvu, a evo koje nam štivo preporučuje ova pjesnikinja. Jer što je intervju s književnicom bez knjiških preporuka.
Da ostanete bez daha, preporučujen da čitate Oza, Knausgarda, Murakamija i Danijela Dragojevića, da se smijete do suza preporučujen Tisjinu U malu je uša đava i, normalno, Smoju.
Naslovna fotografija: Thomas Danthony
Fotografije pjesama: Ankorana / privatna arhiva
Pisci u karanteni
Ena Katarina Haler: Interpretacija djela je osobna stvar i nešto na što svatko ima pravo
Književne kritičarije 