Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče – kaže poznata balada o gradu u koji se zaljube svi koji ga posjete barem nakratko. Prelijep i veličanstven, velik i jak k´o čelik, Zagreb je mnogima prilika za bolji život, utočište, za studente grad u kojem su možda učinili prve samostalne korake i grad kojem se svi rado vraćamo čak i kad ga napustimo. Mnogi su ga voljeli i mnogi su mu pjevali, a spomenuti su stihovi samo kap u moru sličnih. Budući da danas Zagreb veličamo kao nijednoga drugog dana u godini, odlučile smo izdvojiti njegove najljepše spomene u stihovima. Ako neku od sljedećih pjesama budete pjevušili ostatak dana, nemojte nas kriviti.
Ivo Robić: Tebi, grade moj
Od zidina starih do Save
Sa mostova obale nove
Lepršaju zastave plave
Zagreb u zagrljaj zove
Najljepši je Zagreb grad
Zagreb je najdraži dom
Grade moj, vječno ćeš tako mlad
Ostati u srcu mom
Grade, grade moj
Sunce nek’ sreće ti sja
Grade voljeni moj
Nek’ svatko radost ti zna
Pod svodom plavetnila neba
Sa zidina staroga grada
Golubice, golubi bijeli
Pozdrave nose nam sada
Fotografija: Pixabay
Josip Sever: Klišej kiše
s trga od sata
niz prašku i vlašku
išla je kiša
ko limena glazba.
meni se čula
ko suzvučje miševa
il sjenka dima
preko lišaja.
il šuplje vrijeme
kroz praaazan prostor
koje se laže
i poništava
Fotografija: Flickr
Corto: Zagrebačkim ulicama
Mome gradu iznad sebe darujem toplinu sjete
Kada vjetar s Medveščaka krošnje javora zaplete
Kada udari s Griča podne preko Trga prema jugu
Golubovi kad polete prema nebu kao drugu
Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče
Njegova me radost blaži njegova me rana peče
Od davnina ima razlog i za sunce i za ime
Svoju dušu dijelio je i ponosio se time
Mijenjali mu roditelje prema svadbenome redu
Da bi oženjeni vuci mogli bolje da ga jedu
Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče
Njegova me radost blaži njegova me rana peče
Zato danas smiješimo se ja u njemu i on u meni
Kad se djeca zaigraju kad se Zrinjevac zazeleni
Ne treba mu zlatna kiša neka ga samo jesen zlati
Kad ga očima zagrlim nek me čuva kao mati
Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče
njegova me radost blaži njegova me rana peče
Fotografija: Flickr
August Šenoa: Zagrebu
Povrh starog Griča brda
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, čela tvrda,
Slavni stoji Zagreb-grad;
Živ, ponosit,
Jak prkosit,
Kad slobode plane boj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!Mnoge bure povrh njega
Prosu svijeta udes ljut,
Al’ pod krilom našeg stijega
On stajaše tvrd i krut.
Ljutit stresa
Juriš bijesa
I razmrvi vraga roj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!Nad njim bljesnu zlatna zvijezda,
Da ugleda druga drug,
Kao soko iz svog gnijezda,
U daleki prhnu jug
Glas Hrvatstva,
Doziv bratstva:
Preni mi se, rode oj!
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!Ti uskrisi naše pleme,
Ti rastjera duha noć,
Ti nam siješ znanja sjeme,
Ti nam dižeš roda moć.
Svjetlobornih,
Umotvornih
Glava rađaš silan broj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!Kad zarudi mlada zora,
A iz zore dvor i hram,
Zlatno polje, zelen-gora,
Sjajna Sava, loze plam:
Od miline
Duša gine,
Po krasoti bludeć toj.
Tko tu klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!Zagreb-grade, naša glavo,
Zagreb-grade, štite naš,
Zagreb-grade, naša slavo,
Kao sunce ti nam sjaš.
Budi velik,
Jak kô čelik,
Tisuć ljeta slavan stoj!
Tko ti klikô ne bi:
Slava, slava tebi,
Zagreb-grade divni moj!
Fotografija: Flickr
Prljavo kazalište: Laku noć, Tebi, Zagrebe
A, sad laku noć Tebi Zagrebe,
Vama skitnice sve.
Radi Tebe smo prošli uvrede,
Pa sad psujem za sebe.Nisi ti sad ništa bez nas,
tko Ti je duša, srce, a i glas?
Pa, kad sve to znaš,
Ne srami se sad nas.Sto koraka tu od Save,
Ja gubim sve dane,
Pa lažem samo radi Vas,
Da Zagreb voli nas.Odrasteš sad tu kraj Save,
I čekaš bolje dane,
Pa tješim samo sve Vas,
Da Zagreb voli nas.A, sad laku noć Tebi Zagrebe,
Ne, ne budi k’o djevojka.
Ti plešeš uvijek s krivim momcima,
Sa finima sa Tuškanca.Ne srami se sad naših cipela,
Sa njih kaplje krv i blato predgrađa.Pa, kad se svoj Gospodi daš
Zadnji ples je valjda naš?!
Fotografija: Flickr
Arsen Dedić: Zagreb i ja se volimo tajno
Zagreb i ja se volimo tajno
Dok drugi svoje ljubavi kliču,
Sastajemo se godinama
Pod velom noći, negdje na Griču.
Zagreb i ja se volimo tajno
U tuđoj sobi uz glazbu kiše,
On meni bezbroj poklona daje,
A ja mu nekad pjesmu pišem.
On drukčije voli neke druge,
Veže ga mnogo starih veza,
Pa mora ljubav za me kriti,
A nisam ni ja bez obaveza !
Zagreb i ja se volimo tajno,
Sve želim reći, al’ se bojim :
– Njegovi ne bi sretni bili,
A možda ne bi niti moji.
On drukčije voli neke druge,
Veže ga mnogo starih veza,
Pa mora ljubav za me kriti,
A nisam ni ja bez obaveza !
Zagreb i ja se volimo tajno
Bez pisama i razglednica,
Mi smo k’o slavni ljubavnici
Iz zavađenih porodica.
Zagreb i ja…
Fotografija: Flickr
Na kraju ne preostaje ništa drugo nego priključiti se čestitkama: Grade, voljeni moj, sunce nek’ sreće ti sja!
Napisala: Željka
Fotografija: Flickr
Književne kritičarije 