Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče – kaže poznata balada o gradu u koji se zaljube svi koji ga posjete barem nakratko. Prelijep i veličanstven, velik i jak k´o čelik, Zagreb je mnogima prilika za bolji život, utočište, za studente grad u kojem su možda učinili prve samostalne korake i grad kojem se svi rado vraćamo čak i kad ga napustimo. Međutim, u vremenu u kojem nitko nema vremena, u kojem svi jurimo za vlastitim zvijezdama i srećama, često se, osim možda tijekom adventskoga vremena, zaboravimo osvrnuti oko sebe i zaboravimo da smo okruženi likovima i mjestima s naših najdražih stranica. Iako svi znamo i pjevušimo pjesme koje su mu posvećene, ove godine rođendan glavnog grada, 31. svibnja, obilježavamo prisjećanjem na njegov spomen u prozi.
Manduševac
Predaja o lijepoj djevojci Mandi jedna je od najpoznatijih zagrebačkih predaja, čije su brojne varijante zapisane, a još su brojnije one koje već dva stoljeća kolaju usmenim putem. Prema predaji koju je zapisao Ivan Tkalčić, ban je sa svojom vojskom iznemoglom od žeđi u vrijeme strašne suše prolazio današnjim središtem Zagreba. U jednom je trenutku ban zario svoj mač u zemlju iz koje je poteklo vrelo žive vode. Nedaleko je stajala lijepa Manda i ban joj je doviknuo: Djevojko, zagrabi! te se time objašnjavaju ime samoga grada kao i omiljene fontane svih Zagrepčana oko koje se oduvijek odvijao život Zagreba.
Izvor: Flickr
Kamenita vrata
Još je jedna zagrebačka predaja povezana s djevojkom Mandom, a nju nam u Kćeri Lotršćaka donosi Zagorka. Svoj roman završava legendom o spašavanju čudotvorne slike Majke Božje od Kamenitih vrata iz požara koji se javio noću i zahvatio sve od Dverca do Kamenitih vrata. Zagorka kaže kako je djevojka Manda sliku odnijela kumi na Kamenita vrata i ona je ostala sačuvana. Od toga je dana Majka Božja od Kamenitih vrata zaštitnica grada, a ako prošećete Tkalčom, susrest ćete i Zagorku koja neumorno bdije nad jednom od najživahnijih zagrebačkih ulica.
Izvor: Flickr
Kaptol, Gradec i Medvedgrad
Kad već spominjemo Zagorku, moramo se prisjetiti i njezina monumentalnog djela. Naravno, riječ je o Gričkoj vještici u kojoj su slikovito opisani doživljaji stanovnika tadašnjih dvaju gradova, njihove nesuglasice kao i Nerin prekrasni dvorac u crvenim ružama na zagrebačkom Gornjem gradu. Kada govorimo o zavadama dvaju gradova, pada nam na pamet i Šenoa koji je svojim Zlatarovim zlatom dao velik doprinos pamćenju zagrebačke povijesti te svakoga od nas ponukao da se prošeće zidinama Medvedgrada. Šenoa, kao i Zagorka, dočekuje stanovnike u nekadašnjoj Staroj Vlaškoj.
Izvor: Flickr
Basaričekova 11
Dvorište zgrade u Basaričekovoj na kućnom broju 11 upravo je ono u kojem je Perica risao konja dok je gospon Fulir šarmirao prerano udanu Anu Šafranek. Sve je to opisao Vjekoslav Majer u Dnevniku malog Perice, no za popularnost zagrebačkog dvorišta zaslužan je redatelj Krešimir Golik. Ako se nakon šetnje do popularnog zagrebačkog dvorišta poželite okrijepiti, možete to učiniti Pod starim krovovima, na mjestu koje je u filmu glumilo svratište Kod Žnidaršića.
Izvor: Pinterest
Naselak
Vjerujemo da su svi koji su djetinjstvo proveli uz male ekrane upravo pomislili na dogodovštine šestorice braće iz zagrebačke Peščenice. Da, da, govorimo o Smogovcima. Dragec, Pero, Mazalo, Cobra, Štefek i Buco svoje su dane pune avantura provodili u Zagrebu pa se i u seriji, koja je svjedok zagrebačke prošlosti, u uvodnoj špici prikazuje snimka Zagreba iz zraka preko Kaptola (područje oko zagrebačke katedrale) do III. gimnazije i Naselka malo prema istoku u kvartu Peščenica.
Izvor: Pinterest
Sve drage lokacije pobudile su u nama želju da pokoju od njih i posjetimo. A za to vjerojatno nema simboličnijeg dana od današnjeg. Iako smo pisali o proznim tekstovima, kao divan zaključak nameću se Šenoini stihovi koji nas svakodnevno podsjećaju na veličanstvenost grada što nas okružuje:
Zagreb grade, naša glavo,
Zagreb grade, štite naš.
Zagreb grade, naša slavo,
Ko sunce ti nam sjaš!
Budi velik
Jak ko čelik
Tisuć ljeta slavan stoj!
Tko ti klik’o ne bi:
Slava, slava tebi
Zagreb grade divni moj!
Napisala: Željka
Naslovna fotografija: Flickr
Književne kritičarije 