Kakva sve anatomska pitanja novi roman Marine Vujčić skriva iza leđa

|Autorica: Marina Vujčić

|Naslov: Pitanje anatomije 

|Izdavač: Hena com

|Godina izdanja: 2017.

| Ocjena: 5

Čuveni oglas iz novoga romana Marine Vujčić već je svim domaćim knjigoljupcima dobro poznat.

Tražim gospođu za milovanje mojih leđa. Isključivo leđa. Sigurnost, diskrecija i dobra zarada zajamčeni.

Čini se da u tim lakoničnim rečenicama ovo djelo iscrpljuje svu svoju radnju i svodi je, barem u diskurzima književnih krugova, na svojevrstan mit. No ako ste mislili da vam je ovaj oglas dovoljan da prodrete u samu bit romana i možda pretpostavite o čemu je u njemu riječ, grdno ste se prevarili.

Odnose? Ne znam na kakve uopće odnose mislite. Ja imam na umu samo normalnu uvažavajuću relaciju dostojnu čovjeka, bez koje ne može biti kontakta moje kože s vašom.

Ovakav oglas pretpostavlja sljedeće uloge: osobu čija leđa zahtijevaju milovanje i osobu koja će prvim leđima zahtjev ispuniti. Te se uloge pretaču u odnose potrebe i posla, medicinske sestre i pacijenta – a možda zatim i osoba koje na neobičan način dijele potrebu za metamorfozom iz trenutnoga stanja u neko bolje? Tako se iz osobe koja – bježeći od osjećaja i svih društvenih konvencija – žudi samo za dodirom koji bi joj u isto vrijeme podario i izvlačenje sjećanja na površinu i pružio mogućnost zaborava rađa želja za životom i za osjećajima u svoj njihovoj punini. U drugoj se osobi javlja želja za samopouzdanjem, poštovanjem i dugo potiskivanom samoaktualizacijom. Na taj način Florijan, gospodin Bauer – tražitelj usluge, i Veronika, gospođa Vinter – pružateljica usluge, postaju neraskidivo povezani.

Život stvarno piše romane, samo što mnogi od njih ostaju nenapisani.

Ovo se djelo ne bi moglo svrstati u konvencije ljubavnoga romana, unatoč suprotstavljenim akterima u središtu zbivanja i (ne)ljubavnim epizodama koje donosi. Prije bi se moglo okarakterizirati kao roman o životu općenito – a život negdje na marginama uvijek zapiše i poneki ljubavni – ili ljubavnički – zaplet. Kao i život, ovaj roman donosi i neke prepričane priče s kojima se protagonist (ili u tom trenutku antagonist) susreće čitajući u svojoj udobnoj fotelji. Upravo iz te udobnosti i ustaljene svakodnevice javlja se najneobičniji zaplet, a zajedno s njime raspliće se i temeljna ljudska priča o osjećajima i intimnosti. Vlastita leđa, kako je u romanu više puta spomenuto, predstavljaju u cijeloj situaciji dio tijela koji i našim najbližima ostaje nepoznat, a sami nismo sposobni istražiti ih, neke dijelove čak niti dodirnuti.

Processed with VSCO with hb2 preset

Prije nego je zaspala, pomislila je kako ta leđa, između ostaloga, čovjeku služe da mu na njima narastu krila – ako ima petlje nekamo poletjeti.

Na taj način leđa, zajedno sa svim svojim tajnim udubinama, madežima i nedotaknutim površinama, postaju riznica onih najdubljih osjećaja koje nismo spremni priznati ni sebi, stoga ih pomno čuvamo od drugih. Priča tu ne staje s poigravanjem, nego nastavlja: leđa postaju inspiracija za oslikavanje slikarskih platana, a na taj način razotkrivaju već davno zaboravljene tajne te smještaju i protagoniste i čitatelja na prostor izvan zone komfora. Uče nas da suze imaju iscjeliteljsku moć, kao i da sve ono što potiskujemo jednom mora izaći na vidjelo – a umjetnost je za to najbolji način, nevažno radi li se o slikarstvu ili književnosti. Takvim postupnim razotkrivanjem kompozicija romana na neki način tvori krug: nakon transformacije događa se kraj koji je ujedno i novi početak, a čitateljem se poigrava odgađajući onaj trenutak u kojem će zaista sve sjesti na svoje mjesto – ili barem na ono koje od romana očekujemo.

Bio je sretan što nema kišobran, sretan što će upravo saznati kako je pokisnuti do kože, sretan što sutrašnji dan već ima sadržaj i, općenito, sretan što postoji.

Završna točka protagoniste – koji ovoga puta zaista vrše potrebne akcije – stavlja u poziciju biranja sudbine koja će im donijeti ono što, sada preobraženi, istinski zaslužuju. Sve je to uklopljeno u jednostavne i često lepršave, poetične rečenice pune humora i harmonične topline koje ćete imati želju zabilježiti negdje sa strane. Roman je zaključen još jednim oglasom, ali do njega ćete – grozničavim čitanjem i iščekivanjem sljedećega u nizu događaja – morati doći sami.

napisala: Barbara

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s