|Autorica: Slavenka Drakulić
|Naslov: Mileva Einstein, teorija tuge
|Izdavač: Fraktura
|Godina izdanja: 2016.
|Ocjena: 4, 2
– Je li papir dovoljno izdržljiv materijal da bih mu povjerila svoj život? – pita se protagonistica treće knjige Slavenke Drakulić o slavnim ženama koje su živjele u sjeni muškaraca. Iako Mileva Einstein nije bila sigurna treba li ogoliti vlastiti život uvijen u omotač tuge, poznata je riječka spisateljica to odlučila učiniti. Nakon romansiranih biografija Fride Kahlo i Dore Maar, njezino je oštro pero zagrebalo i po odnosu Mileve Marić i Alberta Einsteina, odnosu o kojem svi sve znaju, a o čijoj dubini i okrutnosti, s druge strane, nitko nije mogao ni pomišljati. Zagrebavši po intimi dvoje ljudi iz javnoga života i poprativši bračni brodolom, pozabavila se i nezavidnim položajem žene u prvoj polovici dvadesetog stoljeća koji je u velikoj mjeri Milevu gurnuo u još veću tugu od one koju joj je priuštio veliki genij.
Mileva Marić od samoga je rođenja suočena s tugom i bolju. Rođena u bogatoj vojvođanskoj obitelji u mjestašcu Kać, cijelo je djetinjstvo provela, kao i njezina mlađa sestra, suočena s izrugivanjem vršnjaka zbog tjelesnih mana koje su imale i zbog kojih su šepale. I dok joj se sestra povukla u vlastiti svijet koji će ju nekoliko godina kasnije odvesti u čisto ludilo, Mileva je odbačenost odlučila okrenuti u vlastitu korist vodeći se poznatom izrekom sve što radim, radim iz bunta. Završivši gimnaziju u Zagrebu, 1896. kao prva žena u povijesti upisuje se na studij politehnike u Zurichu. Ubrzo na studiju pronalazi i ljubav svog života. Tada za nju počinju ljepši dani, netko bi možda pomislio. No, dogodilo se upravo suprotno.
Već su oboje bili navikli međusobno podijeliti svaku misao, svaku novu ideju i doživljaj. Bez tog odjeka, bez reakcije onog drugoga, ništa kao da nije imalo smisla. Već su stvorili odnos u kojem su se osjećali dobro, već su postali ovisni jedno o drugome, ogledali se jedno u drugome.
Fizički neugledna, ali intelektualno nadmoćna svojim muškim kolegama, Mileva je privukla pažnju ekstravagantnog genijalca Alberta Einsteina, ime za koje se već tada naslućivalo da će mijenjati svijet. I sam odbačen i neshvaćen zbog vlastite egocentričnosti, u njezinu društvu pronalazi toliko potrebno razumijevanje, a u njoj ne samo ljubavnicu i prijateljicu nego i poslovnu suradnicu. Zbog vlastitih romantičnih osjećaja prema Albertu i ponesena njegovom ambicioznošću i bolesnom željom za uspjehom, često je s njim surađivala, a počesto ju je on i iskorištavao za napredak u akademskom svijetu. Četiri godine kasnije, ljubav dvoje genijalaca okrunjena je brakom, od kojega je sve krenulo nizbrdo.
Tek kad je osjetila prazninu u grudima, kad nije mogla udahnuti, kad joj je srce poskočilo poput podivljale mačke koja grebe kandžama tražeći izlaz iz prsnog koša, kad je osjetila dobro poznatu bol. Znala je da je upravo bol njezino mjerilo stvarnosti, njezin vjerni podsjetnik. Javlja se uvijek kad iz nekog razloga odbija prihvatiti ono što joj se događa. Malo joj nedostaje da potone u potpuno beznađe. Bol je opominje. Dok me boli, barem znam da sam živa, misli naslonjena na kuhinjski zid.
Prvo dijete, djevojčicu Lieserl, radi Albertova inzistiranja ostavili su na brigu Milevinim roditeljima kako bi supružnici imali dovoljno vremena za gradnju karijere. Već sam rastanak od voljenog djeteta Milevu omata tugom kakvu prije nije mogla ni slutiti, a njezina bol, osim fizičke, postaje i duševna. Dvije godine kasnije, kada djevojčica umire od šarlaha, njezino stanje kulminira, a rane izazvane bolju zbog neispunjenog majčinstva ne uspijevaju potpuno zacijeliti ni sinovi Hans Albert i Eduard. I dok se ona bavi majčinstvom i odgojem potpuno različitih dječaka, Alberta je karijerni uspjeh vinuo u nebesa – vrlo daleko od obiteljskog doma, supruge kojoj je potreban muž i dječaka kojima je potreban otac. Potpuni krah nastaje kada Milevi smještenoj kod prijatelja šalje okrutan popis Uvjeta koje mora zadovoljiti ako želi da ostanu u braku. Nespremna srozati se od intelektualno jednako moćne i voljene supruge do obične sluškinje ili komada namještaja koji će progovarati samo kada to veliki genije dopusti, Mileva odlazi od Alberta iz Berlina u Zurich, što označava početak kraja bračnog života, ali i prividne sreće.
Ovako formulirana, na papiru, njegova se odluka doima stvarnijom. Jednako tako je i sidejama, postaju jasnije tek kad ih napiše. No zaboravio je kako ljudi nisu ideje, riječi upućene njoj mogu izazvati posljedice.
Milevina je intimna priča ispričana u fragmentima – iz sadašnjosti ona se prisjeća djelića prošlosti koji se kroz nekoliko kronološki poredanih poglavlja slažu u mozaik koji otkriva najintimnije tajne obitelji ovijene tragedijama. Vjerodostojnost romansirane biografije postignuta je citiranjem ulomaka Albertovih pisama koja ujedno doprinose i karakterizaciji samih likova. Neostvarena na privatnom i poslovnom planu, Mileva je školski primjer posljedica koje je položaj žene imao na njezino samoostvarenje te je ovaj roman, osim što je romansirana biografija i tužna intimna priča, i društvena slika jednog trenutka u povijesti. Ujedno je i aktualniji nego ikad jer brojne Mileve zaogrnute plaštevima vlastite tuge možemo vidjeti posvuda oko nas.
No čim se umiri i ponada da će utonuti u san, napadaju je sjećanja. U njoj se nakupilo tuge za nekoliko života. Prošlost je talog kojeg se ne uspijeva riješiti.
Napisala: Željka
Književne kritičarije 