Pavličićeva „Pokora“ otkriva kako književnost i ljubav mijenjaju svijet

|Autor: Pavao Pavličić

|Naslov: Pokora 

|Izdavač: Algoritam

|Godina izdanja: 1998.

|Ocjena: 5

To je ljubav kakve nema, to je ljubav koja mijenja svijet, to je ljubav koja nas je održala! – riječi filologa Gorana Mervara zapisane na prvim stranicama kultne Pavličićeve Pokore svojevrstan su manifest svih knjigoljubaca i svih koji svijet bez knjiga ne mogu i ne žele zamišljati. Jer, naime, on i govori o ljubavi prema književnosti, o dubokoj povezanosti svakog imalo svjesnog čitatelja sa zapisanim književnim blagom, o svijesti da bez književnosti nema kulture. Pavao Pavličić zapitao se kako ta ljubav može djelovati na svakoga od nas, na pojedinca, na ljudske živote, što bi njezin slučajni nestanak mogao značiti svijetu i bi li svijeta bez književnosti uopće bilo. On nam je vlastito viđenje odgovora pokušao dati u 500 stranica dugom romanu, ali je na koncu odgovornost na svakome od nas da vlastiti odgovor pronađemo sami.

Pavličić čitatelja u radnju uvodi in medias res: već nas na prvim stranicama monumentalnog romana dočekuje, za ovaj književni žanr, pomalo netipičan glavni lik: mladi dizač utega i informatičar Vitomir Krpan, koji je zaglavio u braku bez ljubavi i kojega u životu zanima sve osim književnosti. Slučajan susret s nekadašnjim prijateljem kojem štošta zamjera Krpanu će promijeniti život na način koji nikada nije mogao ni zamisliti. Otkrivši kako iz već tiskanih knjiga nestaju slova, upast će u koloplet nevjerojatnih, čudesnih događaja koji će ga odvesti korak dalje od nesretnog braka i korak bliže čudesnom otkriću koje može utjecati i na filologiju i na književnost i na cijelo čovječanstvo u konačnici.

Krpan slučajno otkrije kako iz već tiskanih knjiga, kada im se u blizini nađe izdanje Judite iz 1907. godine, nestaju slova. Njemu to i ne znači puno sve dok se ne susretne s mladom grafičarkom Ditom koja, kako ponekad misli, djeluje na njega kao posebno izdanje Judite na knjige koje mu se nađu u blizini. Dita i Vito sve više surađuju, a uskoro se ta suradnja pretvara i u ljubav. Slijedeći Juditin trag, dolaze do nevjerojatnih otkrića i zapadaju u zaista opasne situacije koje bi mogle imati dalekosežne posljedice na čitavu kulturu i povijest. Slijedeći, s druge strane, vlastite osjećaje, oboje dolaze do spoznaja koje im mijenjaju živote i poglede na svijet, koje ih uče kako biti bolji ljudi i koje im na kraju pokazuju da je sve već određeno i da na koncu ostaje samo žrtva koju treba podnijeti.

Napisavši naizgled detektivski roman, Pavao Pavličić od prve do posljednje rečenice čitatelja drži u neizvjesnosti. Uplevši u čudesne događaje koji se ljubavnom paru u potrazi za knjigom događaju sumnjive pojedince, zabranjene kladioničarske igre, dvije smrti i mračne zakutke zagrebačkih potkrovlja, majstor pripovijedanja održava napetost od samoga početka pa sve do kraja koja tjera na čitanje knjige u jednom dahu. Ipak, unatoč napetosti, sa svake nas stranice zaskaču snažne poruke i pouke. Velebnim krajem koji se odvija u još velebnijoj novoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice, ovaj hrvatski borgesovac poručuje koliki utjecaj književnost ima na svakoga od nas i na samo čovječanstvo: bez nje smo nitko i ništa, ljudi bez identiteta i vlastite povijesti. U njegovim će se riječima zasigurno pronaći svaki knjiški moljac, jer ipak, to je ljubav koja nas je održala, a ostali će zasigurno početi razmišljati o književnom blagu na posve novi način.

 

Napisala: Željka

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s